Financiranje i bogatstvo crkvi

Početna stranica » Analize i stručne analize » Marijana Bijelić: Financijska potraživanja crkve ne moraju se financirati novcem svih građana

Marijana Bijelić: Financijska potraživanja crkve ne moraju se financirati novcem svih građana

Pridružite nam se na Facebook-u!

Pratite nas na Twitter-u!

POTPIŠITE PETICIJU ZA POTPUNO UKIDANJE FINANCIRANJA VJERSKIH ZAJEDNICA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA!

bg-header-top

Oglasi

Izvor: http://www.glas-slavonije.hr/391330/11/Marijana-Bijelic-Financijska-potrazivanja-crkve-ne-moraju-se-financirati-novcem-svih-gradjana

Mislim da je dio političara prepoznao Vatikanske ugovore kao problem koji mogu iskoristiti za vlastitu afirmaciju i izgradnju kakvog-takvog vlastitog identiteta na političkoj sceni na kojoj se svi guraju u centar, koji je u proteklih par desetljeća drastično pomaknut udesno. Pri tome sve mainstream političke stranke kod bitnih političkih pitanja uglavnom preuzimaju stavove koji već počinju funkcionirati kao dogme, odnosno okviri koji se ne propituju, nego se uzimaju kao zadani – kaže dr. sc. Marijana Bijelić, s Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

 

– Primjerice, na planu političke ekonomije svi nude iste odgovore koji idu u smjeru pogodovanja kapitalu, odnosno komodifikaciji javnih servisa i rušenju radničkih prava. Čak i kod pitanja vezanih uz naciju i nacionalizam, odnosno dominantnu identitetsku politiku na kojoj je izgrađena suvremena Hrvatska, i nominalna lažna ljevica i liberali baš se ne usuđuju propitivati zadane nacionalističke mitove, nego ih podupiru u nešto manje ekstremnoj verziji od desnice, pokušavajući im dati neko uljuđeno lice. Slično je donedavno bilo i kod pitanja dominantne religijske identitetske politike, gdje se pripadnost naciji izjednačavala s pripadnošću konfesiji, pa se i prošla Vlada Kukuriku koalicije itekako trudila dodvoravati Crkvi, dok se eto, sada bar tu počinju javljati drukčiji glasovi.

MRAČNE STRANE

Što je sporno (ili ništa nije) kod Vatikanskih ugovora da neki sad ponovo traže njihovu reviziju? Dojam je da se Vatikanski ugovori s vremena na vrijeme nameću kao politička tema?

– Mnogo toga je spornog u vezi s Vatikanskim ugovorima, najopćenitije rečeno, Vatikanski ugovori su u suprotnosti s vrijednostima jednakosti svih građana pred državom i osnovnim principima demokratskog odlučivanja jer se njima daje politička i ekonomska moć klerikalnoj hijerarhiji, a oduzima se običnim građanima, bili oni katolici ili ne. U javnosti se najčešće ističe velika svota novca koju bogata Crkva, temeljem Vatikanskih ugovora, dobiva od naše siromašne države, ali to nikako nije jedini, pa ni glavni problem vezan uz Vatikanske ugovore. To zapravo i nisu pravi ugovori koji bi prema definiciji podrazumijevali proporcionalnost i uzajamnost prava i obaveza obiju ugovornih strana – njima Republika Hrvatska isključivo preuzima obveze, a crkvenoj se hijerarhiji isključivo jamče privilegiji, pa i pravo da klerici budu iznad državnih zakona koji vrijede za sve ostale građane Republike Hrvatske. Npr. Članak 8. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima hrvatskim pravosudnim organima nalažu da “u slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske će vlasti o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti”. Poseban je problem ulazak Crkve u javne obrazovne i znanstvene institucije, Crkvi su otvorena vrata i javnih zdravstvenih i znanstvenih institucija, pa crkvena visoka učilišta pod pokroviteljstvom državnih dužnosnika i institucija drže konferencije o ginekologiji i opstetriciji, itd. itd.

KLERIKALNA HIJERARHIJA

U jednom svom razgovoru za medije, otprije 2,5 godine, rekli ste, među ostalim, kako Vatikanski ugovori nameću tezu da su crkveni interesi ujedno i interesi građana. Možete li to pojasniti?

– Sva sociološka istraživanja (npr. istraživanje Duška Sekulića “U čije ime govori Katolička crkva”, istraživanje Dinke Marinović Jerolimov “Religioznost i stavovi prema seksualnosti i braku odrasle populacije u Hrvatskoj”, istraživanje Mladena Labusa “Vrijednosne orijentacije i religioznost”) govore da se stavovi većine deklariranih katolika i stavovi klerikalne hijerarhije, koji vrijede kao službeni stavovi Crkve, prema nekim politički i etički bitnim pitanjima drastično razlikuju. Interesi klera ni po čemu nisu isto što i interesi svih katoličkih vjernika – većini vjernika nije u interesu da prisilno financiraju luksuzni život klera i one aspekte djelovanja Crkve s kojima se ne slažu, odnosno da podupiru ekonomsku moć Crkve u rukama klera koja se lako pretvara u političku moć, odnosno moć ideološke kontrole običnih ljudi od strane klerikalne hijerarhije. Običnim vjernicima nije u interesu da se primjerice zločini klerika zataškavaju, nije im u interesu da ne mogu ostvariti optimalnu zdravstvenu skrb u skladu s važećim znanstvenim standardima, da im se otežava pristup kontracepciji, da im se laže o pouzdanosti kontracepcije i sredstava za zaštitu od spolno prenosivih bolesti, da njihova djeca nemaju optimalnu edukaciju o takvim problemima.

Vatikanski ugovori kleru nude polugu za discipliniranje i kontrolu neposlušnog stada, pa čak i onih koji se ne smatraju članovima Katoličke crkve. Kad bi financiranje Crkve bilo dobrovoljno, to ne bi bilo moguće jer bi katolički vjernici mogli uskratiti novac u slučaju da ga klerikalna hijerarhija koristi protivno njihovim interesima i njihovoj volji. Prema definiciji, demokratska bi republika trebala politički jačati građane, a ne omogućavati kontrolu i moć klerikalne hijerarhije (ili bilo kakve druge hijerarhije) nad građanima. Mislite li da posebno ranjive skupine ljudi koji ovise Caritasu, oni koji financijski ovise o Crkvi jer npr. trebaju smještaj u javno financiranom crkvenom studentskom domu ili skrb djeteta u katoličkom dječjem vrtiću ili su pak zaposleni u nekoj od institucija koje kontrolira Crkva, mogu javno govoriti o stvarima s kojima se ne slažu s Crkvom, da mogu odbiti potpisati zahtjev za nekim od referenduma koje organiziraju Crkvi bliske udruge (kad već djeca na u javnim školama na školskom vjeronauku nemaju izbora, nego su prisiljena moliti za uspjeh takvog referenduma)? Već smo imali slučajeve otkaza vjeroučiteljima koji su se ponašali suprotno nekim pravilima koje nalaže klerikalna hijerarhija, a zahvaljujući prebacivanju većeg dijela socijale na Katoličku Crkvu, ona postaje i veliki poslodavac, čiji zaposlenici nemaju prava kao ostali zaposlenici u Hrvatskoj, nego Crkva može kontrolirati i njihove privatne živote pa npr. mogu dobiti otkaz zbog razvoda i stupanja u drugi građanski brak, zbog kritičkih istupa vezanih uz Crkvu, zbog deklariranja vlastite homoseksualnosti, zbog uskraćivanja podrške političkim inicijativama udruga bliskih Katoličkoj crkvi i sl.

O položaju, ionako ranjivih, skupina koje su prisiljene koristiti socijalnu pomoć koju nudi Crkva da ne govorimo. U Protagori smo upoznati sa slučajem čovjeka kojemu je izgorio stan i javne socijalne službe su ga uputile na Crkvu, a u Crkvi su mu pružanje socijalne pomoći uvjetovali krštenjem. Kako onda možemo reći da je takav način prebacivanja socijalne skrbi s države na crkvene institucije u službi ostvarenja bilo kojeg prava hrvatskih građana? Naprotiv, time se ozbiljno ugrožavaju elementarna ljudska prava svih onih koji nisu spremni biti potpuno podložni katoličkoj hijerarhiji. Kako sam rekla, upravo u političkim i etičkim pitanjima, za koje je crkvena hijerarhija jako zainteresirana, postoji drastično neslaganje klera i običnih vjernika i demokratska bi država trebala tu podržati slobodu i katolika i ostalih da djeluju i istupaju suprotno interesima klerikalne hijerarhije, ako oni tako odaberu, a ne davati moć hijerarhiji da disciplinira neposlušne vjernike (i nevjernike), kako to sad čini.

BEZ POLITIČKE VOLJE

Mnogi pravni stručnjaci upozoravaju kako se međunarodni ugovori, pa i VU, moraju poštovati, bez toga država nije vjerodostojna. Vaš komentar?

– Naravno da bi Vatikanske ugovore trebalo prvo temeljito revidirati, a zatim i ukinuti zbog toga što su nespojivi s temeljnim ljudskim pravima i ustavnim načelima Republike Hrvatske, odnosno zato što nisu potpisani u interesu hrvatskih građana, nego u interesu klerikalne i političke elite na štetu većine. Zato su i pregovarani i potpisani zakulisno, daleko od očiju javnosti bez ikakve javne rasprave. Nažalost, naši su političari skloni ugovore tumačiti na način koji maksimalno pogoduje interesima klerikalne hijerarhije, nisu skloni djelovati u smjeru jačanja prava i snage hrvatskih građana i jačanja sekularnosti države dok su Ugovori još na snazi. Npr. političari su skloni na svim razinama – od lokalne do državne – Crkvi davati znatno više novaca od cifre zajamčene Ugovorima, a u samim Vatikanskim ugovorima nigdje ne piše da se financijska potraživanja Crkve moraju financirati novcem svih građana, pa nitko vladajuće ne sprječava da taj teret prebace na katolike, odnosno na one koji žele financirati Crkvu, što bi promijenilo odnose snaga između države i Crkve i natjeralo Crkvu da bude suradljivija oko revizije Vatikanskih ugovora, samo zasad nitko nije pokazao političku volju za takvim nečim. Dobar dio novca, koji se iz proračuna uplaćuju kao za Hrvate u Bosni i Hercegovini, opet otpada na financiranje Katoličke Crkve u toj državi, a za tako nešto nema temelja u Vatikanskim ili bilo kakvim drugim ugovorima. Da postoji politička volja, i tome bi se moglo stati na kraj bez diranja u Vatikanske ugovore. Krajnji cilj svakako bi trebao biti raskid ovakvih, za hrvatske građane, sasvim nepovoljnih ugovora.(D.J.)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: