Financiranje i bogatstvo crkvi

Početna stranica » Aktualno » Osuvremeniti Crkvu značilo bi njezin kraj; njezin nauk o njenom vanzemaljskom, Božjem poslanju gubi tlo pod nogama, a duhovna dimenzija njezina djelovanja danas kao i svo vrijeme njezina postojanja služi samo kao koprena kojom se pokriva njezina prava narav: Crkva i nije drugo nego međunarodna korporacija

Osuvremeniti Crkvu značilo bi njezin kraj; njezin nauk o njenom vanzemaljskom, Božjem poslanju gubi tlo pod nogama, a duhovna dimenzija njezina djelovanja danas kao i svo vrijeme njezina postojanja služi samo kao koprena kojom se pokriva njezina prava narav: Crkva i nije drugo nego međunarodna korporacija

Najnoviji komentari

Vuk Marijan on Beus Richembergh (HNS): Prista…

Pridružite nam se na Facebook-u!

Pratite nas na Twitter-u!

POTPIŠITE PETICIJU ZA POTPUNO UKIDANJE FINANCIRANJA VJERSKIH ZAJEDNICA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA!

bg-header-top

Oglasi

Josip Supić

Zbor prebendara

Vijest, prema kojoj je Crkva, navodno, izgubila 50 milijuna eura, i koja već nekoliko dana kruži medijima, sigurno „šteti ugledu i izraženije pridonosi gubitku povjerenja u Crkvu“ (riječi pomoćnoga biskupa Zagrebačke nadbiskupije Mija Gorskoga). Vjerojatno ima onih koji tu vijest primaju s nevjericom, s iznenađenjem ali i onih koji je primaju sa podsmjehom i zluradošću.

Mediji pišu i govore o aferi dok, barem prema onome što se u javnosti zna, afere nema: radi se o unutarnjem pitanju Crkve i o njezinu upravljanju, dobrom ili lošem, vlastitom imovinom; u ovom slučaju, očito je, radi se o lošem upravljanju. Zbog položaja Crkve u društvu, zbog njezina poznatog stava u pitanjima morala ali i potpune magle koja pokriva njezine poslove, slučaj gubitka 50 milijuna eura je izazvao pažnju koja će trajati nekoliko dana a da se, zapravo neće javno raspravljati o pravom problemu, o problemu kolika je crkvena imovina, kako je stečena, koliki su prihodi Crkve od njezine imovine i, na kraju, koji su razlozi za financiranje Crkve od strane države. Podsmjehe izaziva gubitak dostojanstva, inače uglednog profesora Kolarića, jednoga od članova Zbora prebendara, koji u izjavi Jutarnjem listu slučaj povezuje sa bivšim nuncijem Alessandrom d’Erricom, s kojim, navodno, prebendari nisu imali dobru suradnju, jer on je, eto, bio u dobrim odnosima s hrvatskim političarima lijeve orijentacije, poput Zorana Milanovića i Vesne Pusić, te su iz njegova ureda u Zagrebu do Svete Stolice u Vatikanu išle i informacije koje su sada kulminirale do afere. Disciplinske sankcije prema dekanu Zbora, Miji Gabriću, također izazivaju podsmjeh: uz zabranu upravljanju crkvenim dobrima, šef prebendara mora tijekom godine dana svakoga dana mora moliti psalam „Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome“ te šest mjeseci mora biti na nemrsu utorkom i petkom, ići mora na duhovne vježbe i pet godina uplaćivati novčane iznose karitativnoj ustanovi.
I.
Zagrebačku biskupiju osnovao je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav godine 1094. Izdašno je kralj obdario Biskupiju; očito joj je imovina bila velika, sigurno se je i umnažala, te nekih stotinjak godina kasnije, u 13. stoljeću, Biskupija osniva posebno tijelo za upravljanje imovinom: Zbor prebendara Zagrebačkoga Kaptola. Na internetskoj stranica Zbora jednostavno piše:
Zadaća prebendara je obavljati službu Božju u katedrali i vršiti službu ispovjednika.
Iz kripto-jezika Crkve saznajemo i to da Zbor prebendara brine o vremenitim dobrima Crkve.
Vremenita dobra iz prethodne rečenice ne znače drugo nego imovinu Crkve. Kolika je ta imovina danas teško je govoriti: sjetimo se samo da je veliki dio teritorija u Zagrebu i njegovoj okolici nekada ulazio u imovinu Crkve: područja istočno od Kaptola, Medveščak, Horvatovac, Srebrnjak, Lašćina, Rebro, Maksimir i Dubrava; veliko dio zemljišta i sela zapadno od Zagreba, zemljišta južno od grada i preko Save, sve je to ulazilo u vremenita dobra Crkva. Naveden je samo manji dio tih dobara: Moslavina i velike površine zemlje do Drave: Zagrebački Kaptol stoljećima je bi najveći feudalac u Hrvatskoj. Ne znam imaju li danas neke privilegije prebendari Zagrebačkog kaptola; ranije, tijekom srednjega vijeka, biti prebendar toga Kaptola značilo je imati kuriju sa konjušnicom i gospodarskim zgradama na Kaptolu ili Novoj vesi u Zagrebu, značilo je doživotno uživati vlastito gospodarsko dobro sa kmetovima i sigurnu egzistenciju za nećake i druge članove obitelji. Smatralo se je životnim uspjehom postati članom Zbora prebendara Zagrebačkog kaptola, te ne čudi jagma za takvim položajem: mnogi svećenici izvan Hrvatske nastojali su se domoći članstva u tome Zboru: Zagrebački Kaptol bio je među bogatijima u Europi.
II.
Vremenita dobra (bona temporalia) Crkve: benigna, jedva uočljiva riječ, skoro bismo zamahnuli rukom kad je čujemo, a znači mnogo: znači sve ono oko čega je nastala i osnažila Crkva, znači ono što je odredilo povijest Europe i položaj Crkve u povijesti, znači upornu i trajnu bitku za održanje, opstanak i utjecaj. Nastala kao pokret siromašnih i besprizornih, Crkva se je vještinom i lukavstvom nametnula vlastima, svojom ulogom u društvu siromašnih pomogla im je disciplinirati nezadovoljnike i osigurati vlasti nesmetano djelovanje i jačanje. Obećavajući siromašnima bolji život na drugom svijetu i plašeći ih vječnim mukama u paklu, Crkva je obmanjivala i one druge, bogate, vladare i one oko vlasti: bojeći se pakla i muka paklenih, ti drugi su kupovali mjesta u raju poklanjajući Crkvi ono što je ona rado primala: vremenita dobra, bona temporalia, nekretnine, palače, zlato, novac. Darovi i oporuke u korist Crkve imali su legalnu osnovicu, Crkva se je lažno predstavljala kao predstavnik Boga na zemlji; koliko je to bilo moralno, drugo je pitanje: poput svakoga prevaranta, Crkva prodavala nešto što nije imala, a nije imala iz jednostavna razloga jer to nešto nije postojalo i ne postoji. Uz lažno predstavljanje, koristeći se utjecajem kod moćnika, Crkva se je kroz povijest pokazala i velemajstorom korupcije.
U srednjemu su se vijeku politički stavovi izražavali preko teoloških doktrina; te su doktrine često značile i zahtjeve da se Crkva vrati osnovici svoga učenja, siromaštvu. Takvi su stavovi odmah proglašavanim heretičkima i Crkva bi bez razmišljanja ekskomunicirala one koji su ukazivali na njezinu jagmu za bogaćenjem; često i nije ostajalo samo na ekskomunikaciji: išlo se je, uz pomoć vlasti na progonstvo ili čak na likvidaciju. U 12. stoljeću su to bili Valdenzi, zatim Patareni. Šesnaesto stoljeće je donijelo najveće iskušenje Crkvi: Lutera i Reformaciju. Iz djelovanja Inkvizicije i njezinih zapisnika sa saslušanja okrivljenika ostala su imena malih ljudi, ljudi koji nisu izražavali naučene teološke stavove, već iznosili vlastita mišljenja i zbog njih bili izloženi progonu i smrti: Commodo Canuove iz Vincenze bio je godine 1574. optužen da je rekao: „Nikada nismo vidjeli da se je mrtav čovjek vratio sa drugoga svijeta kako bi nam rekao da postoji raj ili čistilište i pakao; sve te stvari su fantazije fratara i svećenika koji žele živjeti bez rada i uživati na crkvenim dobrima“. Godine 1575. liječnik Pietro Sigos u Veneciji je bio optužen da je tvrdio kako slike ne mogu činiti čuda, jer „to jednostavno nije moguće; sve su to izmislili svećenici kako bi se domogli novaca“.

III.
Od samih svojih početaka Crkva je smisao svoga postojanja zamislila na korištenju vremenitih dobara: kada je u vrijeme feudalizma postala najbogatiji feudalac u Europi zdušno se je brinula da se stanje ne promijeni. Zato je uporno odbijala prihvatiti promjene koje su donijeli Humanizam, Renesansa i Prosvjetiteljstvo i u realnost počele provoditi Američka i Francuska revolucija. Drugi vatikanski koncil koji je trebao osuvremeniti Crkvu nikada nije proveden do kraja: ostao je na pukim deklaracijama. Uostalom, osuvremeniti Crkvu značilo bi njezin kraj; njezin nauk o njenom vanzemaljskom, Božjem poslanju gubi tlo pod nogama, a duhovna dimenzija njezina djelovanja danas kao i svo vrijeme njezina postojanja služi samo kao koprena kojom se pokriva njezina prava narav: Crkva i nije drugo nego međunarodna korporacija. Slučaj Zbora prebendara, ukoliko nije bilo povrede zakona, ostaje samo unutarnje pitanje jedne korporacije i lošega upravljanja imovinom korporacije.

U Zagrebu 19.1.2018.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: