Financiranje i bogatstvo crkvi

Početna stranica » Prolaz deve kroz iglene uši » REFERENDUMSKA EUROPSKA UNIJA I OSTVARIVANJE LJUDSKIH PRAVA PO NAUKU CRKVE

REFERENDUMSKA EUROPSKA UNIJA I OSTVARIVANJE LJUDSKIH PRAVA PO NAUKU CRKVE

EU je za bogate pojedince među koje spada i „veleuvažena“ hijerarhija Katoličke crkve odličan izbor – politička mjesta u komisijama EU te novac kao glavni pokretač „boljitka“

4Dportal SRAMOTNO!! >> Crkva forsira EU i zahtjeva 10% svih poljoprivrednih zemljišta u RH >> SAMO NOVCI, NOVCI, NOVCI

Bizarno

Srijeda, 09 Studeni 2011 17:30

Autor Ratko Martinović

Kada sam danas po običaju otvorio vijesti na raznim portalima zgadio mi se život. Crkva upućuje građane da glasaju za EU, za HDZ i onda na kraju traže i 10% svih poljoprivrednih zemljišta, pola zgrada u Zagrebu, tisuće stanova i zemljište Novog Zagreba??!! Mislio sam da je u pitanju prvi april no svi navodi su istiniti. I onda još vidim da je HDZ sve prihvatio i to unatoč tome što su izbori za mjesec dana i što je sabor raspušten?! POGLEDAJTE SVE SRAMOTNE POSTUPKE CRKVE U HRVATA U NASTAVKU I ZAPITAJTE SE – DA LI JE VJERA ZAISTA U CRKVI ILI ZAPRAVO U ČOVJEKU?

NOVCI, NOVCI, NOVCI – GLASAJTE ZA HDZ JER NAM ONI DAJU LOVU, GLASAJTE ZA EU JER NAM ONI DAJU LOVU
Hrvatski biskupi uputili su poruku hrvatskim vjernicima i biračima povodom predstojećih parlamentarnih izbora, a tekst su predstavili predsjednik HBK nadbiskup Marin Srakić i pročelnik Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve dr. Gordan Črpić.

Istaknuli su da vjernici trebaju glasati po svojoj savjesti, no između redaka se da iščitati na koga “ciljaju”.

Primjerice, Črpić je istaknuo “potrebu dekonstrukcije totalitarizma i potrebu da se politička vlast posveti demontaži tog sustava”. To, kako znamo, demontažom komunističkog režima koji se posebno naglašava u poruci, bavi se HDZ i njegov Tomislav Karamarko.

Nasuprot tome, biskupi izražavaju žaljenje što se nastavlja stvaranje i nametanje nejasne slike o obrani Domovine u napadu na slobodu i neovisnost Hrvatske prije 20 godina, sa svim začuđujućim posljedicama na pravnoj i političkoj razini”.

Na pitanje tko nameće nejasnu sliku o Domovinskom ratu, Marin Srakić je kazao da to ne bi trebalo povezivati sa nekom političkom opcijom, već pojedincima koji neprestano odgađaju da se da što bistrija slika o našoj domovini pred našom javnošću.

Črpić je također, prilikom čitanja poruke, istaknuo kako “svaki čovjek ima prošlost, tragove, odgovornost, neodgovornost, poštenje ili nepoštenje i trebalo bi vidjeti kakve su osobe istaknute na kandidacijskim listama”.

Vezano na te dvije teme, upitali smo Srakića kakav je njegov osobni stav prema mogućnosti da se ime Branimira Glavaša nađe na izbornim listama, budući da ga je posjećivao u zatvoru i pružao mu podršku za vrijeme njegovih optuženičkih dana. Na pitanje, dakako, nije odgovorio.

“Ne znam kako glase državni zakoni i je li to moguće, ako je netko u zatvoru”, kazao je Srakić. A na upit o tome kako procjenjuje prošlost tog kandidata, kazao je da je osnovna današnja poruka da se “ostavlja građanima da sami procijene” te da je “najgore što možete učiniti je ne izaći na izbore”.

“Pastoralni centri nisu za to da se u njima provodi politička promidžba, već su za to da se ondje moli”, kazao je Srakić predstavljajući poruku. No, na upit o tome zašto je onda HDZ nedavno imao predstavljanje političkog programa u dvorani Crkve Svetog Ante u Šibeniku te zašto je župnik iz Varaždinske biskupije pozivao da se ne glasa za “crvene” i “agnostike” čime je otvoreno navijao za desne partije, Srakić je kazao:

“Svećenika imade na tisuće, pa u njih 3.500 može se dogoditi da jedan kaže nešto što nije u redu”, izjavio je, zaključujući da kada se svećenik opredijeli za jednu opciju gubi kredibilitet prema drugim vjernicima. “Gdje nema zakona, nema ni prekršaja. Ako nema zakona koji to sankcionira, ne možemo mi tražiti sankcije”, zaključio je na tu temu.

Srakića, kako je rekao, ne smeta što se sastanak biskupske komisije koja radi na povratu crkvene imovine održao u predizbornom ozračju, jer “stalno su neki izbori – ili lokalni ili predsjednički ili parlamentarni”. Sam nije bio na tom sastanku.

“Komisije su se i do sada sastajale i prije i poslije izbora, to je njihov rad temeljem ugovora s Vatikanom”, odgovorio je. Ipak, nema informacija o rješavanju imovinsko-pravnih pitanja u Kumrovcu, niti je htio govoriti o pojedinačnim slučajevima.

Razlog njegovog neznanja kao šefa HBK je, pojasnio je, što tu imovinu traže razni crkveni redovi i pojedine biskupije, župe i slično, te oni, svaki za sebe, pregovaraju s državom o povratu, zamjenskim nekretninama ili novčanoj naknadi.

Upitan je strahuje li da sastanaka biskupa i nove vlasti neće biti pa se s ovim požurilo u samom finišu kampanje po principu “uzmi što se može”, Srakić je odgovorio: “Ne, ne, ne, ne. I u vrijeme koalicije je Crkvi nešto vraćeno temeljem ugovora s Vatikanom”.

Na pitanje je li točna tvrdnja da je vlast na čelu s premijerom Ivicom Račanom zapravo vratila više nekretnina Crkvi već HDZ-ove vlade, gledano po mandatima, Srakić kaže:

“Mi to nismo mjerili, stvarno ja to nisam mjerio. Mi kad nešto vratimo, mi tražimo dalje”, kazao je šef HBK.

Biskupi su poručili vjernicima da izađu na referendum o EU i da zaokruže “da”.

Črpić je pročitao i pojašnjenje poruke biračima kojima Crkva poručuje da “za crkvu nije prihvatljivo bilo koje zajedništvo osim obitelji”, odnosno ono koje ne uključuje brak žene i muškarca te je naglasio da se pri tome treba voditi računa o pravima djece i svetosti života te pristupiti rješavanju “bolnog demografskog pitanja”. Tu se, prirodno, Crkva i opet svrstava uz konzervativce, a nasuprot pravima LGBT manjina i abortusu.

Čuvajući nepovredivost života i obitelji, nastavio je Črpić istim putem, pitanje je kako političke opcije gledaju na to u pogledu odgoja i obrazovanja i kako gledaju na vjersku naobrazbu, zatim, koja sredstva planiraju usmjeriti na poticanje rađanja djece.
Treba obratiti pozornost i na političko zauzimanje za kultura rada u Hrvatskoj i vraćanju dostojanstva radnika i poslodavaca te “odnos prema nedjelji koji je odnos prema drugim sferama života”, istaknuo je Črpić. Za neradnu nedjelju se bori još samo HSS, dok su svi ostali odustali nakon što je pala na Ustavnom sudu.

Preneseno sa:   Net.hr

NOVCI, NOVCI, NOVCI – OBNOVA VIKARIJATA

Obnova zgrade Vikarijata Đakovačko-osječke nadbiskupije u središtu Osijeka, premašila je najavljeni iznos od 35 milijuna kuna te sada stoji 50 milijuna kuna. Zdanje u središtu Osijeka, koje je nekoć bila Plućna bolnica, prostire se na pet tisuća četvornih metara a objekt je navodno obnavljan najskupljim materijalima te je luksuzno opremljen.

Podovi su obloženi posebno izrađenim parketom od kuhanog bagrema, tapete u svim prostorijama najbolje su kvalitete a sanitarije su od vrhunskog porculana i kaljenog stakla. Stropove krase raskošni lusteri a do jedinog, prvog kata vod lift.

Navodno su pločice u prizemlju, na zahtjev nadbiskupa Marina Srakića, koji je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, posebno rezane kako bi od njihove standardne veličine 60×60 centimetara bile smanjene na trostruko manju dimenziju.

Srakić, nije bio zadovoljan ni postavljenim tapetama, pa su skidane i zamijenjene novima. Stepenište je također raskošno izvedeno, rukohvati su od hrastovine, a stepenice opločene pečenim granitom i mramorom.

Kada je obnova počela, govorilo se da će radovi stajati 35 milijuna kuna, no prema procjeni građevinskog stručnjaka koji je nedavno obišao gradilište, iznos je dostigao 50 milijuna kuna.

U zgradi Vikarijata inače se nalaze dva prostrana biskupska apartmana s kupaonicama i sanitarnim čvorovima te sedam manjih apartmana za svećenike smanje raskošnim sanitarnim čvorom. Tu je i salon za svečana primanja, velika kuhinja s blagovaonicom te četiri gostinjske sobe.

U prizemlju i suterenu su prostori za obavljanje administrativnih prostora te uredi, među kojima je i tiskovni ured. U drugoj zgradi, koja je s glavnom povezana toplim hodnikom nalazi se velika dvorana koja može primiti oko 350 osoba, a u toj će zgradi biti i stan za domara, ali i prostorije za rekreaciju i druge sadržaje.

Preneseno sa:   http://www.znet.hr/2011/10/nadbiskup-srakic-obnavlja-svoje-dvore-za-50-milijuna-kuna/

NOVCI, NOVCI, NOVCI – POVRAT ZEMLJIŠTA ILI NOVAC POREZNIH OBVEZNIKA!

Da je Crkva u Hrvata širila Isusov nauk, kršćanski moral i obrazovanje, kao što je širila svoje nekretninsko carstvo, gdje bi nam, braćo i sestre, bio kraj? Evo djelića liste njihovih nekretninskih zahtjeva prema državi.

Nakon što se predsjednica tehničke Vlade RH Jadranka Kosor sastala s predstavnicima Crkve kako bi dogovorila povrat njihove imovine, iako više nema ovlasti pregovarati o financijskim pitanjima, logično je pitanje – što to Crkva još želi?

Popis je impresivan i svjedoči da ako Bog i nije svuda oko nas, crkvene nekretnine jesu.

Katolička crkva traži povrat bolnice u Vinogradskoj, zgrade Muzeja grada Zagreba i galerije Klovićevi dvori, Građevinski fakultet na Svetom duhu i Učiteljsku akademiju u Savskoj, devet vrtića i škola i skoro tisuću stanova samo u Zagrebu. Traži dvije trećine Nacionalnog parka Mljet, a prema nekim procjenama, smatraju se vlasnicima 10 posto svih poljoprivrednih površina u zemlji.

Ovdje se samo radi o dijelu zahtjeva koje je objavio Jutarnji list, a koji se nastavlja. Tako bi Crkvi, kada bi joj se vratilo sve što joj je oduzeto za vrijeme komunizma, Zagreb morao isporučiti i 24 škole i vrtića, četiri kazališta, pet muzeja, dva centra za kulturu i osam kina. Crkva, osim toga, očekuje i obeštećenje za većinu zemljišta na kojem je izgrađen Novi Zagreb.
Hrvatska se za vrijeme Franje Tuđmana obvezala Vatikanu da će vratiti svu imovinu koju bude mogla, a za ostalo će platiti u novcu ili zamjenskim nekretninama. Dobro upućeni pojedinci ove ugovore smatraju štetnim dogovorom dvojice ljudi, Tuđmana i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, što je učinjeno narodu iza leđa, odnosno bez ikakve javne rasprave.

Preneseno sa:   Net.hr

NOVCI, NOVCI, NOVCI – NEPLAĆANJE IZVOĐAČA RADOVA

Zbog duga od 2,47 milijuna kuna kojeg od osječkog Caritasa ne mogu naplatiti već 10 godina, građevinska tvrtka Rams je završila u stečaju. Biskupija đakovačko-srijemska, koja je osnivač Caritasa koji ima milijunska dugovanja, prema pisanju Jutarnjeg lista, umjesto da plati dug, u sudskom postupku želi izigrati tvrtku Rams koja je bila izvođač radova na izgradnji duhovno-rekreacijskog centra Emaus uz rječicu Karašicu, između Osijeka i Valpova. Direktor tvrtke Rams, Marijan Ravlić, za pomoć se čak obratio i Josipu Bozaniću, koji mu je odgovorio da problem “riješi u Đakovu”.

Centar Emaus je izgrađen na zemljištu kojeg je Caritasu poklonila Osječko-baranjska županija, na prostoru od 18 hektara, a radovi su započeli još 1996. godine. Prva faza, vrijedna 1,18 milijuna kuna, izvedena je i djelomično naplaćena, pa su Caritas i Rams sredinom veljače 1998. sklopili dodatni ugovor o nastavku radova. I tad su nastali problemi jer je Caritasu ponestalo novca budući da su se istovremeno upustili u gradnju svinjogojske farme.

Kad je Rams izveo drugu fazu radova, čija je vrijednost bila oko 1,87 milijuna kuna, ispostavio je račun i pribrojio neisplaćeni dug, što je ukupno iznosilo 2,47 milijuna kuna, a Caritas se počeo cjenjkati. Dogovoreno je da građevinskoj tvrtki u periodu od 1999. do kraja 2002. godine, u tri obroka, isplate 1,5 milijuna kuna. No, ni to im nije odgovaralo – ubrzo su se predomislili i ponudili Ramsu 800.000 kuna. To direktoru Ramsa Ravliću nije odgovaralo pa se za pomoć obraćao đakovačko-srijemskom biskupu Marinu Srakiću koji mu je davao “čvrsta obećanja” kako će dug biti plaće. Tvrtka je do 2002. godine pala u stečaj, a Ravlić je uzalud pomoć tražio i kod Bozanića.

Novac nije stizao, u Caritasu su se pravili ludi, pa je Rams 2007. godine podnio tužbu koju Caritas sad pokušava osporiti budući da je u tužbi navedeno krivo ime, odnosno “promašena pasivna legitimacija” – naime, osnivač osječkog Caritasa je Đakovačko-srijemska biskupija, s kojom je i sklopljen ugovor o izgradnji, a Rams tuži Caritas Đakovačke biskupije. Novu tužbu, s ispravnim imenom, nemoguće je podnijeti zbog zastare.

“Žalosno je da Crkva, koja bi trebala biti moralna vertikala društva pribjegava takvim metodama da bi izbjegla plaćanje duga, kojeg je osječki Caritas priznao, potom pokušao smanjiti i onda odbio platiti”, rekao je Ravlić.

Preneseno sa:   Index.hr

NOVCI, NOVCI, NOVCI – ZABRANA RADA NEDJELJOM OSIM KADA SE RADI ZA CRKVU??!!

Građevinski radnici na novoj zgradi HBK, koja je izazvala buru reakcija zbog svoje raskoši nedavno u javnosti, rade i nedjeljom! Što je previše, previše je, jer Crkva koja se svim silama trudila progurati zakon koji je trebao zatvoriti trgovine nedjeljom i donesen je dokument HBK “Nedjelja – Dan Gospodnji”, koji temeljito obrazlaže crkveni stav zašto je nedjelja neradni dan, dopušta da se na njezinoj građevini rade teški fizički poslovi, koji su prema crkvenom učenju od pamtivjeka nedjeljom strogo zabranjeni.

No, to nije prvi puta da se na crkvenoj građevini radilo u Dan Gospodnji. Dogodilo se to i u finišu radova na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u zagrebačkoj Ilici, gdje su radnici također uhvaćeni da najnormalnije nedjeljom rade kao da je uredovni radni dan.

Žurilo se tada, pravdali su se na Kaptolu, zbog otvaranja, tj. blagoslova zgrade sveučilišta i dolaska kardinala Tarcisia Bertonea na blagoslov. Nije tajna da se sada žuri sa završetkom zgrade HBK zbog dolaska pape Benedikta XVI. u lipnju u Zagreb, što bi mogao biti novi izgovor za očiti raskorak u onome što se naučava i govori, u odnosu na ono što se čini i kako se postupa.

Preneseno sa:   Večernji list
http://4dportal.com/hr/dnevne-vijesti/bizarno/2143-sramotno-gg-crkva-forsira-eu-i-zahtjeva-10-svih-poljoprivrednih-zemljista-u-rh-gg-samo-novci-novci-novci
___________________________________________________________
Horvatska.com

PRAVDA JE UMRLA PRED OČIMA CRKVE

U Hrvatskoj nije sve tako crno, njoj trebaju ljudi vjere koji ne bježe od bilo kakvog napora oko dobra i koji će imati pred sobom opće dobro naroda, a ne vlastitu korist i interese. ( Juraj Jezerinac )
Iako bi morala i riječju i djelom biti u prvim redovima u njihovom jačanju i branjenju, odgovarajućom jasnoćom i energijom, Crkva danas nikako nije najvažniji ili važni zaštitnik ljudskih prava, građanskih sloboda, kako individualnih tako i kolektivnih, te ljudskog dostojanstva, slobode, ravnopravnosti, razvijenosti. Nije zaštitnik pravde unatoč snažnih i jasnih Biblijskih poruka ( Iz 1,15b-17).
Crkva danas nije, kao u bivšoj državi, onemogućavana od vladajućeg sistema i struktura u državi, da jasno govori i iznosi svoj stav i vlastite kritičke prosudbe u društvu o poštivanju ljudskih prava, građanskih sloboda, o društvenim pitanjima u državi. Unatoč tome njen glas se danas malo ili nimalo čuje. Velika je razlika u onom jučer i ovome danas. U bivšoj državi nije šutjela, govorila je, ali kad bi progovorila komunističke vlasti činile su sve da se glas Crkve što manje čuje. No i u takvim prilikama poglavari i crkveni pastiri bili su glasni i neustrašivi ne samo u naviještanju Božje riječi i u dušobrižničkom djelovanju, nego, izlažući božanska načela i socijalni društveni nauk također u zauzimanju za promjene i poštovanje dostojanstva malog čovjeka, za uspostavljanje demokratskog društvenog poretka. Umnogome je doprinijela razobličavanju i razbijanju komunističke monolitne zajednice i dala značajan i velik doprinos dobrobiti hrvatskog naroda i stvaranju samostalne, suverene i međunarodno priznate države RH.
Iako u redovima klera i svećenstva ima onih koji se ne slažu i ne mire sa današnjim stanjem u Hrvatskoj rijetki su oni koji s vremenom i u datim prilikama dižu svoj glas i zauzimaju se za promicanje dostojanstva svakog čovjeka, za uspostavljanje istinskog demokratskog poretka, onakvog poretka koji bi najbolje odgovarao današnjim potrebama hrvatskog naroda. Poredak kakav danas imamo nije ostvarenje hrvatske slobode i samim time predstavlja zločin prema hrvatskome narodu. Potpuno je jasno da ova i ovakva hrvatska država nije afirmirala ni slobodu osobe ni slobodu naroda, da vlast u njoj ne služi dobru čovjeka i naroda. Ali jednako tako je jasno da ni Crkva svenu tome ne služi ni svojom odgovornošću ni svojim poslanjem. Ne štiti čovjeka i ne djeluje na način da se čovjeku omogući život u skladu s njegovim dostojanstvom u vidu moralnog, duhovnog i materijalnog napretka, da se izgradi bolje društvo u kojem ljudi mogu živjeti spokojno, mirno i zadovoljno. Crkva je ravnodušna i nijema prema ovom stanju beznađa, tragičnom stanju samovolje, zastrašivanja i povrede ljudskog dostojanstva. Kao takva nije vjerna svome Učitelju, jer je ravnodušna nad činjenicom da je sve više obitelji i pojedinaca gospodarski ugroženo da ne mogu živjeti život dostojan čovjeka. Nezaposlenost, nisko plaćen rad, male mirovine, niska primanja za vrijeme bolovanja, nedostatak socijalne adekvatne pomoći osobama bez zaposlenja i mnogi drugi razlozi naše suvremene bijede ostavljaju duboke tragove ugroženosti velikog broja osoba. Crkva ne nalazi na sebi odgovornost za takvo stanje za prevladavanje nezadovoljavajućeg materijalnog položaja hrvatskog čovjeka da bi mogao uistinu živjeti ljudskim životom.
Kriza na političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom i moralnom polju sve više ugrožava život pojedinca i naroda, ona progresivno, materijalno i duhovno osiromašuje dovodeći narod na rub bijede. Na tom velikom polju rada Crkva se ne uključuje ona je svemu tome tužan i bespomoćan svjedok i promatrač. Nema njene zauzetosti za dobrobiti zemaljskog života, nema moralne odgovornosti i duhovne energije potrebne za procvat pravde, blagostanja, ljubavi, jednakosti.
Nema volje da preuzme svoj dio odgovornosti za opće dobro. Crkva, osobito u svome vodstvenom dijelu, bježi od bilo kakvog napora, nemajući pred sobom opće dobro naroda i zauzeće za njega. Nema odgoja savjesti o čemu upravo ovisi moralno zdravlje društva i nacije pa i sama egzistencija naroda.
Preko pojedinaca šalje suvisle poruke, kako nije sve tako crno i loše, u prvom redu da skine sa sebe odgovornost, da ju se ne pozove na odgovornost, da opravda sebe i svoj nerad i nebrigu za opće dobro naroda. Iz perspektive ( čitaj rezidencije) biskupa Jezerinca ne može ni biti sve tako crno, jer umjesto da dijeli sudbinu siromašnih hrvatskih vojnika i branitelja kao vojni ordinarij živi u raskošnoj rezidenciji na sablazan današnjoj Crkvi.
Crkva takvim porukama jasno daje na znanje da se ne želi brinuti o narodu koji umnogome nema ni za kruh, a trebala bi se zalagati da kruha ima u izobilju. Vodi se krilaticom da je njihovo da mole, a za kruh neka ide kud tko zna. Naši biskupi i inače pozivaju na molitvu, čas za ovo čas za ono dok zaboravljaju da djela, a ne samo molitva spašava. Vjera bez djela ne vrijedi ništa “ona je mrtva“ kaže sv. Jakov.
Djela današnje Crkve u Hrvata ne idu ni u pravcu poticanja etičkih načela i upozoravanja odgovornih na promjene koje bi dovele do pravog napretka. Nema pozivanja na odgovornost, na rast slobode, na stvaranje boljih uvjeta kreativnosti, na nadvladavanje moralne i sveopće krize, a time ni perspektive bolje budućnosti. Sve dublja kriza ne potiče Crkvu na dublja razmišljanja i djelovanje koje bi pokazalo na prave uzroke i korijene neuspjeha. Ne traže se novi putovi i nove misli kako bi se liječilo bolesno stanje, ne suočava se s istinom i ne otkriva se na kakvim se temeljima gradilo. Ne postavljaju se pitanja i zahtjevi za korjenitim promjenama. Crkva poziva druge da ne bježe od nikakvog napora oko dobra, da imaju pred sobom opće dobro naroda, a nikako da shvati da Hrvatskoj treba prije svega Crkva koja ne bježi od svakog napora i koja će imati pred sobom opće dobro naroda, a ne vlastitu korist i interese.
Ako se izuzmu rijetki pastiri unutar Crkve koji pokazuju put, kaki izići iz ovog stanja, kako živjeti bolje i slobodnije, koji obraćaju pozornost i pažnju socijalnim pitanjima i koji socijalno mjerilo ne ispuštaju iz vida, koji ukazuju da narod i Domovina trajno stradavaju, za Crkvu u Hrvata danas može se reći da ona mjeru solidarnosti ne vidi u Isusovoj zapovijedi ljubavi i njegovu stavu prema siromašnima, odbačenima, a takvih je danas u RH mnogo.
Crkva učestalo nudi tumačenja slična tumačenjima J. Jezerinca koja zapravo izbjegavaju otvoreno sučeljavanje s problemima, nema konkretnog zalaganja za uklanjanje nepravdi, odgađa se rješavanje konkretnih problema, zatvaraju se oči pred problemima. Ne osuđuje se zlouporaba vlasti, zlouporaba kapitalizma i neoliberalizma, ne razotkrivaju se duboki uzroci siromaštva, nejednakosti, nepravde u hrvatskome društvu. Nema socijalne svijesti, a niti djela kojima bi spram nepravdi u društvu nudili svoju pomoć. Ne prokazuju zlo i u suprotnosti su s općim dobrom
Hrvatsko društvo danas je društvo bez socijalne sastavnice, a u Crkvi u većini nema svijesti o njenoj socijalnoj zadaći. Nema djelovanja ni na jednom području života iako je hrvatski čovjek ugrožen u svim svojim pravima i ne može živjeti dostojno kao razumno i slobodno biće, kao subjekt prava i dužnosti, a sve to je prvi princip- srce i duša socijalnog nauka Crkve.
Život današnje Crkve je život bez dodira sa surovom stvarnošću. Crkva je postala kratkovidna kad je u pitanju poslanje Crkve, a njen socijalni nauk ostao je mrtvo slovo na papiru, baš kao i sve drugo u Hrvatskoj.
Poruke koje se ponekad pošalju uvijek su unutar strogoga i doktriniranog i moralnog okvira, te uglavnom ostaju neshvaćene i neučinkovite, što im je u konačnici i cilj.
Umjesto da se Crkva postavi kritički prema trenutnoj situaciji u zemlji evidentno je njeno prilagođavanje sustavu.
Stoga i šuti na vapaje naroda koji pozivaju na bolju Hrvatsku, zemlju morala, slobode, ljubavi, jednakosti, ravnopravnosti, istine, uzajamnog poštovanja, pravde…Stoga i ne poziva na reforme društvenog sistema, kao ni na temeljne promjene srdaca i savjesti struktura.
Danas više nema dvojbe u činjenici da snage koje se odupiru demokratizaciji hrvatskog društva i koje svim silama nastoje zadržati svoje pozicije i ostvariti svoje političke i ine ciljeve imaju podršku crkvenih moćnika. To je podrška stanju koje vrijeđa cijeli hrvatski narod, stanju nepravde čije posljedice već jesu tragične. Takav stav crkvenih moćnika poticati će na nova nasilja i nove nepravde, te će se moći reći i ustvrditi kako je pravda u Hrvatskoj umrla pred očima Crkve i uz blagoslov današnje Crkve u Hrvata, što je suprotno poruci pok. kardinala Franje Kuharića s početka devedesetih koja kaže:“ Nepravde moraju umrijeti da bi ljudi živjeli dostojno svoga smisla“ !
U početku bijaše riječi i djela
U početku stvaranja hrvatske države Crkva nije djelovala u smislu da se prilagođava sustavu. Tadašnji kardinal F. Kuharić imao je stav da Crkva nije politička stranka i da ne može biti zatvorena u bilo koju političku grupu. On kazuje da se Crkva ne poistovjećuje, prema nauci Koncila, ni s jednim društvenim uređenjem, jer se smatra božanskom ustanovom Isusa Krista da bude u službi cjelovitog dobra čovjeka i cijele istine o čovjeku, odgajajući osobnu i kolektivnu svijest za dobrotu, ljubav i pravednost. Ona želi biti slobodna u svakom vjerniku i u svojoj cjelini da čini dobro. Tako uvijek služi i narodu u kojem živi. Posebno se mora zauzimati za potrebne, nevoljne i sve one koji trpe bilo kakvu patnju i to mora činiti u svakoj povijesnoj stvarnosti, u svakom društvenom uređenju u svakom vremenu. Mora biti poslušna samo svome Gospodinu….
Vrijeme djelovanja tog poniznog, hrabrog,vrijednog i vjernog Božjeg sluge i duhovnog pastira Hrvata u teškim vremenima devedesetih godina prošlog stoljeće puno je riječi i djela iz kojih se dade čitati istinoljubivost, pravdoljubivost i slobodoljubivost, sve ono što danas izostaje. Donosim samo mali dio njegovih riječi i djela.
U priznanju suverene hrvatske države on je vidio otvor i ulaz hrvatskog naroda u novu budućnost, bolju budućnost duhovnog, moralnog, kulturnog i materijalnog napretka.
Zalagao se za demokratsku Hrvatsku i njenu nezavisnost i u tom smislu govori: Demokracija znači slobodu ne samo osobe nego i naroda. Narod kao i osoba ne može biti ničiji objekt i narod je subjekt i kao takav nosilac svojih prava koja su neotuđiva i neodreciva. Ta su prava, pravo na svoju domovinu, pravo na svoj suverenitet i identitet, to uključuje pravo na svoj kulturni i ekonomski sigurnosni razvoj. Narod ima pravo na slobodan život da bi iz slobode mogao biti suradnik za mir i dobro s drugim narodima. Crkva ta načela zastupa kao neprolazne vrijednosti i zato odgaja za čovjekoljublje i rodoljublje, crpeći svu istinu iz Božje riječi.
Nije priganjao šiju pred moćnicima kako to danas neki u Crkvi čine već je jasno prozivao, pozivao i zahtijevao kakvu Hrvatsku Crkva želi: Od nosilaca nove vlasti očekujemo mudro i razborito vodstvo, da Hrvatska bude uistinu pravna država zajamčenih ljudskih prava i sloboda za sve njene stanovnike.
Želimo i molimo svemogućeg Boga da Hrvatska bude u punom smislu pravna država u kojoj će svaki pojedinac biti poštovan i zaštićen u svojim pravima, u kojoj će se stvarati čovječni odnosi na temeljima socijalne pravednosti i zakonitosti
Javna vlast ima dužnost i odgovornost da zaštiti vrijednosti koje su nužne za zdrav život cijeloga naroda, kao što ima i odgovornost da zaštiti dostojanstvo ljudske osobe i prava čovjeka, obitelji i svih građana države
Odgovorni za društveno, političko i ekonomsko područje i nacionalni život moraju razmišljati kako pozvati sve da zaista shvate da je svaki odgovoran graditi slobodu, da je svaki odgovoran graditi mir i napredak.
Dužnost nam je uvijek osuditi svako gaženje slobode i svako gaženje demokratskih oblika života.
Mi imamo središte svoje pažnje, svoje brige i svoje ljubavi čovjeka, osobito čovjeka koji trpi, koji je progonjen, koji je obespravljen, kojemu se nanosi nepravda.
U priopćenju stalnog vijeća HBK iz 1994 godine današnji crkveni poglavari mogu naći poučak što i kako Crkva treba činiti u ovom vremenu : “ Crkva ne može ostati po strani kad je u pitanju čovjek, njegova sloboda, njegova budućnost, prava i dostojanstvo, ne može biti ravnodušna prema životu naroda u kojem djeluje “
A upravo po tim pitanjima danas je Crkva po strani i ravnodušna. To je rezultiralo time da se hrvatska “demokracija“ pretvorila u totalitarni sustav.. Hrvatski narod danas je dotučen u svim hijerarhijskim kategorijama, u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i vjersko idejnoj strukturi
Hrvatsko društvo danas je društvo straha. Taj strah rezultat je nevjerodostojnosti i neispunjenja poslanja Crkve. Stečeno bogatstvo i moć karakteristika su današnje Crkve u Hrvata. To ju je učinilo zatvorenom, samodostatnom i sebičnom. Sebičnom jer ne služi nesebično dobru cijelog naroda.
Hrvati danas strahuju, jer mnogi trpe siromaštvo, između ostalih 70% umirovljenika živi na rubu siromaštva. Strahuju od budućnosti, jer potrošačka ideologija samo materijalnog napretka ne daje pravu perspektivu za budućnost.
Mnoge obitelji našle su se na rubu životne egzistencije i strahuju.
I mladi ljudi su sve više u strahu i nezadovoljni uvjetima u kojima žive dok se perspektive daljnjeg razvoja našeg društva pogoršavaju.
Hrvatska je danas tjeskobna u dušama, sa strahom u srcima. Duboko nezadovoljstvo izjeda ljude, u narod se uvukao osjećaj napuštenosti i nemoćno prepuštanje događajima.
Mnogi žive u strahu od oskudice, od bespomoćnosti, od besparice, od neimaštine, od daljnjeg ropstva, u strahu od otimačine u strahu od onih koji onemogućuju život u istini, slobodi i pravdi. A istina je težnja svakog čovjeka, sloboda zahtjev i pravo svakog čovjeka, pravednost potreba svakog čovjeka-učio je kardinal F. Kuharić
I vlast živi u strahu i iz straha ne provodi reforme , jer da bi provela reforme dirnula bi u neke povlaštene slojeve, a tada bi izgubila izbore.
Danas osobito strahuju oni mnogobrojni hr. građani koji su se zadužili, podigli kredite, koji su u ropstvu stranog kapitala i banaka.
Crkva se ne uključuje u život građana i ne brine za njihove financijske probleme.
Prema nekim podacima oko tri milijuna osoba u RH vraća neku vrstu kredita u bankama i štedionicama, plaća razne zajmove.
Strane banke ne samo da pljačkaju građane nego one bitno utječu i na konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Marjan Bošnjak u knjizi EU ? Ne Hvala ! piše kako je bankarski sektor 95% u stranim rukama i kako to ne predstavlja problem nego katastrofu, jer bankarski sustav kao takav služi za izvlačenje novca iz RH i za njezino dugoročno iskorištavanje. M. Bošnjak vizionarski zaključuje kako će ulaskom u EU i ostatak hrvatskog gospodarstva pasti pod gotovo totalnu kontrolu stranaca, kao što su pale hrvatske banke. HT, INA, Pliva, hoteli i brojna druga hrvatska poduzeća. Hrvatski narod biti će potpuno izložen milosti ili nemilosti stranog kapitala i stranih interesa
Omrčen, Mirko
http://horvatska.com/index.php/puky/702-pravda-je-umrla-pred-ocima-crkve

_______________________________________________________
BOŽIĆNA ČESTITKA BISKUPA: SRETNA VAM EUROPSKA UNIJA!
Božićna čestitka biskupa: Sretna vam Europska unija!

24. prosinca 2011. – Autor: Redakcija

Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, monsinjor i unionist Srakić na tradicionalnoj predbožićnoj konferenciji za novinare je, osvrnuvši se na traženje novinara na stanje u društvu, izrazio nadu da će nova vlast odgovoriti izazovima vremena. No, čestitajući vjernicima Božić, zatrubio je taj klerikalni unionist i u Unijsku trubu…

Govoreći o ulasku Hrvatske u EU, klerikalni unionist Srakić izrazio je očekivanje da će hrvatski građani na referendumu biti za ulazak u EU jer, poručio je, „to je budućnost Hrvatske“. Također je odbacio kritike na račun bogatstva Crkve, rekavši da se i ona „odrekla dijela sredstava za socijalne programe“. Indoktrinacijsko-propagandna tiskovina Europske unije „Jutarnji list“ objavljuje tim povodom prikladan izvještaj sa slavodobitnim naslovom: „Božićne poruke Srakića i Bozanića: Hrvatski građani trebaju se izjasniti za ulazak u EU“.
Zašto Rimska crkva tretira svoje vjernike kao ljude bez mozga?

Ono o degutantnom crkvenom bogatstvu deplasirano je i komentirati, ali zadržimo se časkom na onome što Crkva drži „budućnošću“ Hrvatske. Crkva je očito zauzela stav da svoje vjernike tretira kao ljude bez mozga i bez ikakve mogućnosti rasuđivanja, pa im kojekakvi Srakići valjda trebaju reći koji odgovor valja zaokružiti na referendumu. Izgleda misle da to ljudi sami ne bi mogli. Rimska crkva svoje vjernike, čini se, smatra ljudima bez vlastite savjesti. Uz to, kao „proročka“ organizacija, rimokatolička oligarhija  „sposobna“ je čak vidjeti i budućnost. A budućnost Hrvatske, jasno, kao i ostatak oligarhije kojoj služi, ona vidi – gle čuda – u Europskoj uniji. Sramotna, sramotna božićna poruka hrvatskih biskupa!

Ali to nije ništa novo. Dapače, klerikalna elita pjeva svoju staru pjesmu. Podsjetimo se, dana 9. X. 2010. unionist Ivo Josipović sastaje se s papom u Vatikanu. Papa Benedikt XVI. podržao je tada ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u koju bi, naglasio je, trebale ući i ostale balkanske zemlje. Josipović je Papu izvijestio kako je vrlo važna borba protiv korupcije i kako Hrvatska provodi reforme za ulazak u Europsku uniju. Baš su se lijepo evanđeoski napričali.

Katolička crkva (na žalost) svesrdno podržava i zagovara uspostavu Novoga svjetskog poretka. Papa Benedikt XVI., osim što zagovara ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u dokumentu „Caritas in Veritate“ (Ljubav u istini) iz godine 2009. pod točkom 67. piše kako se„snažno osjeća potreba, pa čak i usred globalne recesije, za jednu reformu Ujedinjenih naroda, a tako i za institucije gospodarstva i međunarodnih financija, tako da koncept obitelji sviju naroda može steći pravu vrijednost. Također se osjeća da je potrebno hitno pronaći inovativne načine primjene načela odgovornosti za zaštitu i davanje siromašnijih naroda te učinkovit glas u zajedničkom donošenju odluka. To se čini potrebnim da bi se došlo do jednog političkog, pravnog i ekonomskog poretka koji može povećati i čak dati smjer za međunarodnu suradnju za razvoj svih naroda u znaku solidarnosti. Zbog toga postoji hitna potreba za jednu istinsku svjetsku političku vlast, kao što je to moj prethodnik blaženi Ivan XXIII. naveo prije nekoliko godina. Takva tijela bi trebala biti regulirana zakonom, da poštuju dosljedno načela supsidijarnosti i solidarnosti, kako bi utvrdili opće dobro. Nadalje, takav autoritet bi trebao biti univerzalno priznat kako bi imao efektivnu snagu. … Integralni razvoj svih naroda i međunarodne suradnje zahtijeva uspostavu jednog više važećeg stupnja jednog međunarodnog poretka, koji je obilježen kroz supsidijarnosti i koji na taj način upravlja s globalizacijom. Dalje potrebno je konačno ostvariti jednu povezanost između moralne i društvene sfere, te veza između političke i ekonomske i civilne sfere, kako je već utemeljeno u povelji Ujedinjenih naroda.”

Katolička crkva i Europska unija: Odnos pun uzajamnog štovanja i ljubavi

Poglavar Rimske crkve jako želi da Hrvatska hitno uđe u Europsku uniju. To je u skladu sa zaključkom Rimskog sinoda koji je još u listopadu 1999. istaknuo da je nužno “poduprijeti, s hrabrošću i hitnošću, proces europske integracije.” Ali to je u skladu i s činjenicom da su Katolička crkva i Europska unija iluminatske ekspoziture tzv. Novoga svjetskog poretka.

Činjenica da se kada su u pitanju ovi prostori ta vjerska zajednica intenzivno bavi geostrategijom (namjesto isključivo evanđeljem), već je sama po sebi dovoljna da se čovjek upita o njenoj pravoj ulozi. A svojim bezrezervnim zagovaranjem pristupanja čitavog Balkana u diktatorsku briselsku EU-federaciju (što je njen vrhovni poglavar jasno iznio u razgovoru s unionistom Josipovićem prošlog listopada), osudom svakom kritičkog mišljenja, a u zadnje vrijeme i osudom kritičkog mišljenja u odnosu na Europsku uniju, — crkva najbolje sama razotkriva svoje istinske namjere, koje su sve samo ne vjerske prirode. Tko ima oči neka vidi.

U dvojbi o istinskim namjerama i ciljevima neke organizacije, najbolje je pogledati plodove koje donosi, pa tek onda razmisliti treba li joj vjerovati. To je teško učiniti ako toj organizaciji unaprijed poklonimo svoje povjerenje. No, kome i uz obilje dokaza krljušti nikako da spadnu s očiju, taj ima pravo vjerovati što mu drago, pa makar to bilo i ono što mu servira takva organizacija.

S druge strane, svoje ciljeve o uspostavi i njegovanju korporatističkog kapitalizma nasuprot bijedi malog čovjeka, kao ni posvemašnji deficit demokracije u svojim institucijama Unija uopće ni ne krije – sve je jasno da jasnije ne može biti. Tako da nitko, pa ni papa, ne može biti neobaviješten.

Još u ožujku 2010. Hrvatska biskupska konferencija jasno se odredila kao organizacija koja svesrdno podržava nedemokratsku Europsku uniju. “Hrvatski biskupi nikada nisu bili euroskeptici. Ujedinjena Europa je kršćanska ideja i bilo bi potpuno kontradiktorno da joj se suprotstavljamo”, rekao je tada nadbiskup Srakić na predstavljanju dokumenta pod imenom “Pismo hrvatskih biskupa povodom pristupnih pregovora za ulazak RH u EU”.

Dokument očito ima za nakanu, jednom zauvijek, prekinuti sva nagađanja o tome što vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj misli o eurointegracijama. Pismo se sastoji od ukupno četiri dijela, pa se u onome prvome naglašava kako iza ideje o ujedinjenju Europe stoje političari koji su bili “uvjereni katolici” i koji su europsku budućnost željeli utemeljiti na “zajedničkoj podlozi kršćanskih vrednota”. U svakom slučaju, i ovaj dokument samo potvrđuje kako Rimska crkva sasvim nedvosmisleno pozdravlja ulazak naše zemlje u Europsku uniju.

Apel hrvatskih biskupa da Hrvatska, kao dio Europe, mora biti u Uniji te izravan i nedvosmislen poziv svim vjernicima te vjerske zajednice da glasaju za ulazak u Europsku uniju tek je odjek navedenog svečanog apela s vrha katoličke organizacije, sa same „Petrove stolice“ iz Rima. Hrvatski biskupi, to je potpuno jasno, vežu svog lipsalog konja gdje im gazda kaže. Ti su biskupi, naime, uputili 9. studenoga 2011. poruku hrvatskim vjernicima i biračima povodom predstojećih parlamentarnih izbora, a tekst su predstavili predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Marin Srakić i pročelnik Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve dr. Gordan Črpić. No, pačajući se u politiku i izbore, biskupi nisu propustili priliku ni „pojasniti“ svojim vjernicima što trebaju zaokružiti na referendumu o ulasku Hrvatske u EU. Bez ikakvih nejasnoća, jasno su poručili vjernicima da izađu na referendum o EU i da zaokruže „da“.

Hrvatski su se biskupi tada nedvojbeno založili za izdajništvo i podvrgavanje čitave jedne države (ovaj put na žalost one u kojoj živimo) jednoj nedemokratskoj federaciji s parlamentom koji ne donosi zakone i predsjednikom kojeg ne bira narod. Što je još gore, budući da je naoko riječ o pobožnim ljudima (a biskupi bi to u idealnom svijetu trebali biti, premda u ovom očito nisu), zapravo su se založili za jednu ne baš pretjerano kršćansku federaciju. Zašto bi tako „pobožni“ klerici kao što su hrvatski biskupi uopće poželjeli takvo što? I zašto je, zaboga, njihova božićna čestitka: „Glasajte za EU“?

Duhovni i politički zidari Novoga svjetskog poretka

To je zato što oni to moraju. Slušaju svoju „nezabludivu“ uspravnicu. Papsko vijeće za mir i pravdu načinilo je dokument, koji je listopada 2011. predstavljen novinarima akreditiranima pri Svetoj Stolici, za reformu financijskog i monetarnog sustava. I papa, kao i ostali svjetski vlastodršci, vidi se i iz tog dokumenta, neumorno radi na uspostavi jedne svjetske vlade i jednog, novog, svjetskog poretka.

To su temelji na kojima je papsko vijeće za mir i pravdu načinilo svoj dokument u kojem poziva Ujedinjene narode, zbog mogućnosti da okupi sve države svijeta, na stvaranje svjetske financijske vlasti. Potrebno je da UN preuzme na sebe stvaranje nove financijsko-monetarne vlasti nakon što su propale institucije kao što je sustav iz Bretton Woodsa (iz tog sustava nastali su MMF i Svjetska banka, ali to očito više nije dovoljno), zatim G8 i G20 itd. Potreban je sustav vlasti super partes, odnosno onaj koji bi horizontalno koordinirao među državama. Ta bi vlast na demokratski način odlučivala i kažnjavala u skladu s pravom.

Riječ je o ‘svjetskoj vladi’ koja pak ne smije napustiti multilateralizam kako na diplomatskom tako i na razvojnom planu te joj na prvom mjestu mora biti mir. Novim zahtjevima ne mogu odgovoriti ni G7 ni G20, drži Vatikan, jer te organizacije nisu vođene logikom UN-a. Države koji čine G20 ne mogu predstavljati sve narode. Nemaju ni zakonske ovlasti. Zbog toga je potrebno uključiti organizaciju UN-a, a MMF i Svjetsku banku treba temeljito obnoviti kako bi u tim ustanovama bili predstavnici svih zemalja, a ne samo pojedinih. Svjetska bi banka trebala postati nekom vrstom središnje svjetske banke. Svjetska vlada bi trebala upravljati financijskom situacijom. Eto toliko od Katoličke crkve.

Rimska crkva nije ekvivalent Kristovu nauku, kao što ni nedemokratska proturadnička neoliberalna korporativna savezna država Europska unija (koju ta Crkva nedvosmisleno zagovara) nije ekvivalent slobodnoj Europi suverenih nacija. Daleko od toga. Krist, naravno, ništa loše nije rekao. Rimska crkva – kako vidimo – rekla je puno toga lošeg. I previše. Odnos Europske unije i Katoličke crkve pun je ljubavi, razumijevanja i uzajamnog podržavanja. Kad govorimo o odnosu Katoličke crkve i Europske unije, sada je pravo vrijeme da se zapitamo: je li vrijeme za istinu? Sretan Božić i laku noć.
http://europskaunija.yolasite.com

__________________________________________________________
Davor Pavuna: Trajno rješenje za EU je Europa suverenih nacija

18. prosinca 2011. – Izvor: vjesnik.hr od 3. prosinca 2011. – Autor: Jadranka Klisović

Ljudi diljem svijeta već su se probudili i shvaćaju situaciju. Promjena je neminovna i »fazni prijelaz« je u tijeku. Neki će to doživjeti kao katastrofu, drugi pak kao podizanje svijesti i harmonizaciju svijeta, kaže intelektualac čiji su znanstveni dosezi prepoznati u cijelom svijetu

Prof. dr. sc. Davor Pavuna intelektualac je čiji su znanstveni dosezi prepoznati u cijelom svijetu. Radi kao profesor na Federalnom institutu za tehnologiju u Lausiannei (EPFL), gdje je voditelj skupine za supravodljivost i ravnatelj Centra za nove elektronske materijale. Opću fiziku predaje inženjerima, a kvantnu fiziku na doktorskom studiju. U Švicarskoj živi već 33 godine s tim da je povremeno odlazio raditi eksperimente u Brookhavenu na Long Islandu, zatim u Kinu u kojoj se, kako ističe, upravo događa znanstvena ekspanzija, a u zadnje vrijeme sve češće surađuje i sa Saudijskom Arabijom.
Kraće je vrijeme boravio i radio u Indiji i Australiji te kao docent u CNRS-u u Grenobleu. Više od dva desetljeća surađuje sa svjetskim znanstvenicima u Europskoj uniji, Kini, Americi… Angažiran je i u Hrvatskoj. Od prije nekoliko godina Vlada i Sabor imenovali su ga u Upravno vijeće Hrvatske agencije za visoko obrazovanje i znanost, na osječkom je sveučilištu gost predavač, a s institutom »Ruđer Bošković« redovno organizira konferencije u Cavtatu.
Razgovor s uglednim znanstvenikom iza kojeg je više od 150 radova objavljenih u prestižnim svjetskim časopisima i udžbenik o supravodljivosti počinjemo temom o znanosti.
Koliko je kvalitetan hrvatski obrazovni sustav i kolike mogućnosti nudi znanstveniku? Jesu li intelektualci u Hrvatskoj podcijenjeni?
– Hrvatski obrazovni sustav još je uvijek dobar, barem što se tiče matematike. Najveća mu je slabost to što nedovoljno razvija karakter osobe, a upravo je to najvažniji parametar u obrazovanju. Osnovno obrazovanje treba postati važno kao što je to, na primjer, u Finskoj u kojoj su učitelji iznimno cijenjeni u sustavu. Akademik Vladimir Paar je u pravu kada kaže da se ne smije smanjivati (razvodnjavati) nastava fizike i matematike u osnovnim i srednjim školama. Uzor nam treba biti obrazovni sustav Švicarske koji smatram najboljim besplatnim obrazovnim sustavom na svijetu. Ja sam, inače, u svijet otišao zbog političkih razloga jer nisam želio biti član Partije. Znao sam da u svijetu mogu puno više naučiti i bio sam u pravu. U Hrvatsku se nisam vraćao jer nisam imao zadovoljavajuće uvjete za rad. Postavimo li dobro obrazovnu strategiju, situacija se može promijeniti već za nekoliko godina.
Kako vidite Hrvatsku nakon što postane punopravna članica Europske unije?
– Hrvatsku vidim kao dio Europe, što ona po svemu i jest, ali nisam za ulazak u ovakvu EU-tvorevinu. Jesam za EU-kompatibilnosti (poput Švicarske), ali ne i za EU-ulazak jer se takozvana Unija raspada. To ne znači da će propasti Europa suverenih nacija čiji smo mi integralni dio. Moramo gledati svoju budućnost i usmjeriti se kratkoročnim i dugoročnim ciljevima i to tako da umrežimo naše znalce i domoljube diljem svijeta i prijatelje iz raznih centara moći koji su nam skloni. Zastupam ideju hrvatizacije planeta, što znači da se Hrvatska i hrvatski umovi te prijatelji Hrvatske, bez obzira gdje se nalaze, umreže i usmjere suverenom i autentičnom eurokompatibilnom i planetarnom djelovanju. To je pozitivna strategija koja stvara i izvoz znanja, proizvoda i usluga u mreži znalaca.
Je li EU sudbina europskih zemalja ili samo privremeno rješenje?
– Nijedan umjetno stvoreni ljudski sustav po definiciji nije pravedan, pa tako ni Europska unija. Ne može se očekivati pravednost u sustavu, odnosno tvorevini globalizatora. Ona nije trajno rješenje, ali je Europa suverenih nacija trajno rješenje, pod uvjetom da ostanemo eurokompatibilni, ali ne i sluge ovakve umjetne, birokratske tvorevine poput EU-a.
Kako ostati svoj u EU?
– Tako da budemo svoji. To ćemo uspjeti kada promijenimo obrazovni sustav u sustav koji gradi karakter i koji odgaja suverene i samosvjesne ljude koji će se brinuti za Hrvatsku, a ne ulizice sustavima poput EU-a. To je put samosvjesnosti i autentičnosti jedne zemlje. Ja nisam manje svoj i manje Hrvat zato što sam 33 godine izvan Hrvatske. Ja sam i dalje Hrvat, ali sam i Europljanin, vjeran jednoj Švicarskoj ili Americi i drugim zemljama i sustavima u kojima radim.
Trebamo li strahovati za gubitak identiteta nakon ulaska u EU ili je to element kojim nas netko plaši?
– Postoji bojazan da izgubimo identitet jer nemamo dovoljno snage unutar zemlje. Moram priznati da sam euroskeptik s ovim našim sadašnjim političarima koji nemaju viziju Hrvatske u Europi. Osim toga, imamo i demografski problem, što potvrđuju i statistike. Ako nam je cilj ovo što sada gledamo, da Hrvatska bude samo lijepa parcela raznim financijašima, onda je to loš put za Hrvatsku. Ponavljam, nama treba suverena, samosvjesna strategija. Budimo svoji, autentično-samosvojni.
Ima li Hrvatska dovoljno sposobnih ljudi spremnih na iskorake u ovoj gospodarskoj krizi?
– Hrvatska ima tisuće ljudi sposobnih za iskorake, a neke od njih sam i osobno upoznao. Problem je što ti ljudi nisu pri vlasti. Na žalost, partitokrati koji vladaju ne dopuštaju tim izuzetnim ljudima da dođu do izražaja i do vladajućih pozicija. Bit ću iskren i reći kako, primjerice, mnogi naši ekonomisti ne shvaćaju da postoje drukčije ekonomije koje nemaju puno veze s onim što su oni učili na fakultetu u prošlom stoljeću.
Tko danas gospodari svijetom i nameću li nam se neke situacije iz nekih »trećih« interesa?
– Svijetom gospodari gramziva bankarsko-energetska klika, odnosno konglomeracija »svih«, kako ih ja nazivam. Posvuda su prisutni iako čine samo jedan posto svjetske populacije. Od nas ostalih napravili su »proletere globalizacije« i podčinili sve svojim eksploatatorskim interesima. Bitno je znati kako se oduprijeti njihovu razmišljanju i mentalnom sklopu.
Sudbinu nam kroje svjetski centri moći. Koji su trenutačno najmoćniji i najaktivniji?
– Oni najmoćniji su i najmanje vidljivi i zato im je teško dati imena, ali je očito da su povezani s financijskim centrima. Ti su manipulatori infiltrirani u sustav koji žele voditi većinu onako kako njima odgovara. Ljudi diljem svijeta već su se probudili i shvaćaju situaciju. Promjena je neminovna i »fazni prijelaz« je u tijeku. Neki će to doživjeti kao katastrofu, drugi pak kao podizanje svijesti i harmonizaciju svijeta. Teško je svima objasniti taj proces, no bitno je ipak shvatiti da mnoge neprijatelje induciramo sami kada im dajemo prostor u svojoj psihi i medijima. Ako ih ignoriramo, oni za nas ne postoje, pa ne stvaramo »krive bogove«.
Koje se promjene na globalnoj razini mogu uskoro očekivati?
– Promjene svijesti su već tu i treba ih znati vidjeti. Što se tiče Kine, ona ne preuzima, nego ima svoju dinamiku iako je Amerika i dalje važna sila i zbog povezanosti s Azijom, zbog vojne snage te »rezervoara tehno-znanja«. Odnosi se, međutim, već mijenjaju i danas na vrh ljestvice dolaze neke druge zemlje poput Indije, Brazila, Kanade, Rusije, a bit će i drugih. Bitan je taj prijelaz iz materijalnog u duhovno, o čemu sam ranije govorio. Domaći mediji i »intelektualci« pojednostavljuju planetarnu kompleksnost, a bit svega je da financijski gramzivi globalizatori propadaju, a uzrasta humanija civilizacija i to posvuda.
Ljudi danas izlaze na ulice svjetskih gradova, a potlačeni se bune protiv moćnih autokratskih vladara. Hoće li ulični nemiri zahvatiti nove zemlje?
– Da, to je neminovan proces buđenja svijesti. Naime, mi smo danas bitno više informirani. Količina informacija koju je nekoć generirala sva civilizacija do 1960. danas se generira u samo godinu dana i sve je to dostupno mladim ljudima na internetu. Ljudi imaju tako artikulirane zahtjeve koji su više duhovni i humaniji. Izrasta jedan minimalni humanizam. Sada smo u prijelaznom razdoblju i naša svijest i akcije određuju budućnost planeta. Ili ćemo postati humanije društvo ili ćemo uništiti život planeta. To nije nekakav »new age«. Brojni su vjernici u praksi kontemplativno svjesni vizije originalnoga Kristova nauka. Smijemo javno reći da su svi najnapredniji planetarni znalci uključeni u saniranje ovog planeta koji eksploatatorska, siva »civilizacija« sustavno uništava.

______________________________________________
Komentar
Inoslav Bešker
•    03. studenog ’09.

Božja zapovijed: “Ne kradi!” (onome tko je jamio)

Ni Hrvatska ni Slovenija ne bi imale izlaz na Piranski zaljev da ondje Jugoslavija nije Italiji otela teritorij i provela brutalno etničko čišćenje
Uključivanje hrvatskih i slovenskih katoličkih biskupa u slovensko-hrvatski akvatorijalni spor u Piranskom zaljevu odnosno Savudrijskoj vali (eto, i ime je sporno) svakako je zanimljiv fenomen.
Crkva jamačno ima pravo sudjelovati u javnim raspravama, osobito u dvama slučajevima: ako su posrijedi religijska prava građana, a i kad je riječ o baznim etičkim pitanjima. Zaduživši svoju Komisiju “Iustitia et Pax” (Pravda i mir), Hrvatska biskupska konferencija je implicirala da istupa sa stanovišta pravde, dakako: Božje pravde (za onu ljudsku postoje sudovi, barem u pristojnu društvu). Pošavši sa stanovišta pravde, Komisija predvođena biskupom Vladom Košićem lijepo je rekla: bolje nikada u Evropsku uniju, nego odstupiti makar stopu Hrvatske Slovencima. Posve na liniji ponosnog gesla: “Jest ćemo travu, ako treba, ali nećemo…”, koje, začudo, nisu istakla goveda nego političari (nađe se i nad popom pop).
Podjednako tako u ime pravičnosti je u ime Slovenske biskupske konferencije reagirao nadbiskup Anton Stres, predsjednik tamošnje Komisije “Pravičnost in mir”, osudivši stavove Komisije hrvatskih biskupa i tvrdeći da “nije u njezinoj nadležnosti da se neposredno uključi u rješavanje tog spora i da zauzima konkretna stajališta o tome gdje i na koji način će biti određena granica među državama”.
Slovenske je biskupe pak prekorio hrvatski teolog Adalbert Rebić riječima: “Naša Komisija ima pravo upozoriti javnost na neke od opasnosti koje prijete arbitražom. Crkva ne može dopustiti da se Hrvatskoj oduzima teritorij. Jer, posezanje za tuđim teritorijem jednako je otimanju tuđih stvari, a to je po božjem zakonu zabranjeno. Božja zapovijed jasno kaže: Ne ukradi!”.
Imam neke godine, memorija više nije kakva je bila, možda se i zato ne sjećam je li Adalbert Rebić, u doba dok je bio ministar u hrvatskoj vladi i blizak svjedok privatizacije, također upozoravao na Božju zapovijed protiv krađe.
Sjećam se, međutim, iz usporedivih popisa stanovnika, da ni Hrvatska ni Slovenija ne bi imale izlaz na Piranski zaljev da ondje Jugoslavija nije Italiji (oko za oko, zub za zub) otela teritorij koji je dotad stoljećima etnički bio talijanski (s više od 90 posto Talijana) i provela brutalno etničko “čišćenje”. Gdje je tada bila Božja zapovijed: “Ne kradi!”?
Ili ona nastupa tek poslije zapovijedi: “Ko je jamio, jamio je!” – pa onda pozvao Boga u pomoć čuvati oteto? Cinik bi pitao: zar i nad Bogom ima Bog?
Ne možemo reći da se time Crkva pača u politiku, jer to nije politika. To je još i gore.
A, da: arbitraža je miran način rješavanja spora, stavljanje ishoda u ruke arbitrima, koji sude po zakonima. Kako da se za to zauzme Komisija kojoj je zadnja riječ u nazivu: mir?
http://globus.jutarnji.hr/komentari/inoslav-besker/bozja-zapovijed-ne-kradi-onome-tko-je-jamio

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: