Financiranje i bogatstvo crkvi

Početna stranica » Imovina » Lov na crkvenu imovinu – Odšteta benediktincima uvod u domino-efekt?

Lov na crkvenu imovinu – Odšteta benediktincima uvod u domino-efekt?

Nacional.hr

Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

Autor: Robert Bajruši, Sandra Bartolović

Između zemlje i neba

Uspjeh talijanskih redovnika u bici za hrvatsko zemljište mogao bi potaknuti lavinu novih zahtjeva za povratom crkvene imovine koju je nacionalizirala komunistička vlast

Odustajanjem od žalbe na Sporazum o vraćanju imovine benediktincima, Porečko-pulska biskupija ostala je bez nekretnina župe Dajla procijenjenih na 30-ak milijuna eura, a osim toga, morat će platiti i pozamašne penale – četiri milijuna eura odštete, više od tri milijuna kuna sudskih troškova te porez za prijenos nekretnina. Negativan ishod po istarsku biskupiju i situacija koja je zaprijetila do sada uzornim odnosima Hrvatske i Vatikana, ali i dobrano zavadila domaći kler, ipak su otvorili pitanje hoće li uslijediti domino-efekt i lavina sličnih zahtjeva za povrat Crkvene imovine, ponajprije one obuhvaćene Osimskim sporazumima.

Izgleda da neće, ali nikako se ne može tvrditi da je opasnost definitivno prošla.
Da ozbiljna mogućnost “lova” na imovinu Crkve u Hrvata vrijednu desetke milijuna eura postoji, prošlog je tjedna oštro upozorio teolog Adalbert Rebić koji se, zbog istarskog slučaja, sukobio i s kardinalom Josipom Bozanićem i s papom Benediktom XVI. Prijetnje za crkvena imanja koja bi mogla stići s druge obale Jadrana Rebić vidi u nepoštivanju i selektivnu tumačenju Osimskih sporazuma koji su, uvjeren je, riješili problematiku talijanske crkvene imovine. “Ako sada država popusti i preda imanja koja je već isplatila, preko talijanske države, onda slijedi čitava lavina. Slijedi Opatija, gdje je velika benediktinska crkva i samostan u kojem su isusovci. Slijede Zadar, Lošinj, otoci gdje su bili samostani u kojima su dijelom bili Talijani, i sada bi oni to mogli tražiti kao vlasnici”, dramatično je prognozirao crni scenarij Rebić.

Isusovci su u Opatiju došli 1960. godine, nakon povlačenja benediktinaca, a samostan u kojem borave među atraktivnijima je u liburnijskom kraju. Na lošinjskom otočju, na koje su benediktinci stigli krajem 11. stoljeća, atraktivne su lokacije benediktinski samostan Svetoga Petra i benediktinska opatija Svetoga Mihovila, iako su od samostanskih zgrada danas ostale tek ruševine, pa služe, primjerice, kao ograda groblja, ali svakako je riječ o vrlo vrijednom zemljištu koje bi moglo pobuditi apetite.

Žrtvom talijanskih zahtjeva za povratom imovine mogao bi postati i velik dio crkvenih posjeda u Istri, Kvarneru i na otocima. Posebna zabrinutost zbog imovine vlada i u redovima Zadarske nadbiskupije budući da je ona pod izravnom nadležnošću Vatikana još od 1932. godine kada je ukinuta metropolija u Zadru. Iako je bilo pokušaja da se Zadarska nadbiskupija vrati unutar svojih granica, zbog nemogućnosti dogovora među biskupima susjednih biskupija, dogovor je izostao.
I dok se nagađa i iščekuje hoće li i koje crkvene nekretnine prema “modelu” Dajla biti “napadnute”, u Splitu već 65 godina postoji zahtjev Kongregacije sestara Sv. Josipa od Prikazanja iz Marseilla da im se vrati nacionalizirana secesijska vila koju od 1948. godine unajmljuje Državni hidrometeorološki zavod. Francuske redovnice traže povrat vile vrijedne najmanje deset milijuna eura, u kojoj su prije Drugoga svjetskog rata vodile dječji vrtić. Riječ je o katnici koja se prostire na 500 četvornih metara, uz zelenu dvorišnu površinu od oko 800 četvornih metara, ograđenu kamenim zidom. Ured državne uprave Splitsko-dalmatinske županije vodi postupak povrata vile, a redovnice trebaju dostaviti dokumente kojim potvrđuju prijašnje vlasništvo slijedom Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

Unatoč prošlotjednim apelima i javnoj brizi za crkvenu imovinu u obranu koje nije birao riječi protiv najviših crkvenih autoriteta, Rebić nakon konačne odluke o nekretninama Dajle ipak ponešto reterira, ali i dalje poziva na privrženost Osimskim sporazumima, kojima su Vlada Jugoslavije i Sveta stolica regulirale pitanje crkvene imovine. Napominje da je izvjesno da ima još imanja u Istri koje potražuju Talijani, ali nije poznato koliko i kojem redu ili kojoj biskupiji pripadaju, no pojašnjava da za svaki imetak, crkvu, objekt ili zemljište treba provjeriti njegovu povijest, odnosno, na koji je način to pripalo nekom talijanskom redu ili nekoj talijanskoj svetoj ustanovi. Pritom ističe da se treba držati načela da imovina mora pripasti onom tko je vlasnik. Nije mu u ovom trenutku poznato ni da je bilo službenih najava ili naznaka da će biti još zahtjeva za povratom imovine. “Daj, Bože, da više ne bude takvih zahtjeva, jer i ja mislim da toga više neće i ne smije biti”, pomalo je defanzivno poručio Rebić za Nacional, uz pojašnjenje da smatra kako se ova afera ipak nije smjela dogoditi, a kad se već dogodila, nužno je bilo pronaći pravedno i prihvatljivo rješenje za obje strane, koje bi jedino bilo ispravno.

Ionako unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj postoje sumnje u Rebićeva upozorenja da bi iz inozemstva mogli uslijediti novi zahtjevi za povratom vrijednih nekretnina i zemljišta. Tijekom vikenda ugledni teolog, jedan od poznatijih članova Zagrebačke nadbiskupije u razgovoru za Nacional izrazio je sumnju u ovakav katastrofičan razvoj događaja. Uz izričit zahtjev da ga se ne spominje, iznio je procjenu prema kojoj se u istarskom slučaju radi o neočekivnu unutarcrkvenom ekscesu koji je dio ovdašnjeg klera iskoristio za napad na nadbiskupa Josipa Bozanića:

“S priličnom dozom sigurnosti mogu predvidjeti da će čitav ovaj skandal relativno brzo pasti u zaborav. Ovdje se ne radi o šizmi već o novcu i zato nema šanse da dođe do raskola, pa čak ni da se svađa nastavi još neko vrijeme. No isto tako, prilično sam siguran da je i Vatikan iznenađen razmjerom ovog skandala. Krenuli su od toga da se radi o pitanju pravednosti, a na kraju je ispala nacionalna tema”, smatraju u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Iz vatikanske percepcije, povratak samostana iz Porečko-puljske biskupije natrag u vlasništvo benediktinaca, bio je isključivo imovinsko pitanje. U sličnim slučajevima Katolička crkva zagovara načelo pravednosti i na temelju toga samostan Dajla neosporno pripada benediktinskom redu. Tako je, tvrde na Kaptolu, rezonirao i kardinal Bozanić kad se priklonio odluci vatikanske komisije koja je izazvala revolt u Crkvi u Hrvatskoj, a posebno u Istri.
U krugu Bozanićevih saveznika smatraju da je zagrebački nadbiskup postupio savjesno i ispravno, što znaju i njegovi crkveni kritičari. Problem je, međutim, kudikamo veći od pitanja jedne nekretnine i okolnog terena, i svodi se na odnos velikog dijela crkvenih struktura prema Bozaniću. Već je i njegov dolazak s Krka u Zagreb izazvao revolt većine od oko 400 svećenika koliko ih ima u najvećoj hrvatskoj nadbiskupiji.

Bili su uvjereni da je papa Ivan Pavao II. ovakvim izborom marginalizirao Zagrebačku nadbiskupiju, imenujući biskupa iz najmanje biskupije, a usto lošeg u javnoj komunikaciji. U stvarnosti, Bozanićev izbor poremetio je dotadašnju hijerarhiju koja je postojala gotovo tri desetljeća pod vodstvom kardinala Franje Kuharića. Osim toga, iako Bozanić u teološkim pitanjima nipošto ne spada među liberalne biskupe, za većinu članova Hrvatske biskupske konferencije, on nije dovoljno konzervativan. Zagrebački nadbiskup nikad nije njegovao bliske odnose s HDZ-om kakve je Kuharić održavao s Frnjom Tuđmanom, a definitivno nije nacionalist poput biskupa Mile Bogovića, Marina Barišića, Želimira Puljića ili Jurja Jezerinca. Uostalom, bio je prvi visoki crkveni dužnosnik koji je bezrezervno podržao ulazak Hrvatske u Europsku uniju iako su pojedini svećenici i biskupi javno tvrdili da će Hrvatska u tom slučaju izgubiti nacionalni idenitet.
Zbog svega toga, Bozanić nikad nije bio prihvaćen u najvećem dijelu ovdašnje Katoličke crkve, a skandal s povratom samostana Dajla, njegovim je protivnicima poslužio kao odličan povod za napade. U tom smislu treba gledati i informaciju o Bozanićevim ambicijama za odlaskom u vatikansku kuriju, koje su čisti medijski spin, tvrdi kardinalov suradnik.
“Nije Bozanić onaj koji pošto-poto pokušava otići u Vatikan, već to žele njegovi protivnici. Imam osjećaj da su mu spremni kupiti kartu za odlazak samo da bi napustio Zagreb”, ironično je pojasnio sugovornik Nacionala.

Iz istog kruga kardinalovih protivnika plasirano je i dramatično upozorenje o skorim zahtjevima za vraćanje drugih crkvenih nekretnina, odnosno za promjenom njihova vlasništva, što je Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj potencijalno nerješiv problem. Naime, da se država odluči na takvo što, biskupi bi se digli na noge i protestirali protiv “komunističkog mentaliteta koji progoni Crkvu”. No ovdje je riječ o internoj svađi u kojoj suprotnu stranu podržava papa Benedikt XVI. Unatoč pokušajima da ga se prikaže kao neinformirana starijeg gospodina, papa je donio odluku i hrvatski biskupi će ju poštovati, istodobno se moleći da ne stignu novi zahtjevi za povratom imovine za koju su očekivali da će zauvijek biti njihova.

http://www.nacional.hr/clanak/114032/lov-na-crkvenu-imovinu

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: