Financiranje i bogatstvo crkvi

Početna stranica » Moć bogatstva u službi vjere » Kako je nastalo crkveno bogatstvo?

Kako je nastalo crkveno bogatstvo?

U trećem stoljeću biskupi koji su prigrabili kormilo u crkvi, počeli su crkvene prihode dijeliti veoma neobično: Jednu četvrtinu zadržali su sebi, jednu četvrtinu dobio je kler, jedna četvrtina je služila za održavanje crkvenih zgrada, – a jednu četvrtinu dobili su siromasi. Mnogi biskupi i svećenici su osim toga vodili razgranate kamatne i zelenaške poslove ili su pronevjerili novac. Patrijarh iz Aleksandrije u Egiptu trgovao je vlastitom flotom.

Konstantin je oslobodio crkvu od većine izdataka. Crkvena svjetina (predvođena od više “svetaca”, na primjer sv. Martina) uništila je i opljačkala u narednim stoljećima poganske hramove i ne-katoličke crkve i preuzela njihovu  imovinu i zemljišnji posjed.

Mnogobrojni klerici držali su i robove – tako je ostalo tijekom čitavoga srednjeg vijeka.

Crkve i manastiri primali su crkvenu desetinu, koja je po potrebi bila utjerivana i oružanim nasiljem. Desetinom, poklonima i unosnim poslovima posuđivanja novca, manastiri su stekli bezgranična bogatstva. Mnogi monasi su također krivotvorili posjedovne isprave da bi uvećali manastirski posjed. Crkva je ciljano poticala grabež nasljedstva. Papa Aleksandar III odredio je npr. 1170. da testament nije vežeći ako nije napravljen u prisutnosti svećenika. Ostavljanje nasljedstva vlastitoj djeci, crkva je već u antici označila moralno pokvarenim.

Najbolje mogućnosti prihoda imali su naravno pape: Oni su crkvene službe prodavali za pristojbe najboljem ponuđaču, naredili su križarske poreze, prodavali oproste, a u renesansi postojao je čak bordel vođen od pape. Biskupi i svećenici su također naplaćivali u svakoj prilici  za bilo koje liturgijske postupke. U Meksiku 19.og stoljeća cijela se obitelj morala zadužiti da bi mogla platiti jednu sahranu.

Cjelokupna svojina “privedenih” krivovjernika i vještica bila je zaplijenjena i podijeljena između crkve i države. Obitelj je u pravilu završila na ulici bez sredstava, jer se zbog terora jedva tko usudio da joj pomogne. Također su i potomci naknadno “privedenog” krivovjernika, mogli biti na ovaj način dovedeni na prosjački štap. Bogati španjolski Židovi ili potomci Židova (i njih su progonili –  uostalom katolički predujam nacističke rasne zablude) mogli su se otkupiti za visoke novčane iznose – ali najčešće samo za neko vrijeme. Imovina progonjenog bila je takoreći “pogonsko gorivo” za uvijek nova proganjanja.

Mnogo od zlata koje su španjolski osvajači na okrutan način pokrali američkim Indijancima, završilo je u zlatom pretrpanim španjolskim crkvama.

Evangelička crkva je od samog početka znala da sebe načini državnom crkvom i da potajno spravi državni novac za svoje svrhe. Danas u Njemačkoj Luteranska crkva jedva da zaostaje za katoličkom u bogatstvu i moći.

Prorok – vanredno izdanje Christusstaat – international

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: