Financiranje i bogatstvo crkvi

Početna stranica » 2013 » Ožujak

Monthly Archives: Ožujak 2013

Imovina Katoličke crkve

Koliko imovine posjeduje crkva to nitko nezna pa ni oni sami. Kad se uskoro uvede porez na imovinu i kad uđemo u EU neće biti izuzete crkvene institucije. Italija počinje provoditi porez i nastala je panika.

 

Hrvatska država samo je u Zagrebu dužna vratiti Crkvi najmanje 35 tisuća raznih nekretnina, doznao je Nacional iz krugova bliskih Vladi, a ta obveza proizlazi iz Ugovora o gospodarskim pitanjima koji su 9. listopada 1998. u ime Republike Hrvatske i Svete Stolice potpisali Jure Radići Giulio Einaudi.

 

Katolička crkva traži povrat bolnice u Vinogradskoj, zgrade Muzeja grada Zagreba i galerije Klovićevi dvori, Građevinski fakultet na Svetom duhu i Učiteljsku akademiju u Savskoj, devet vrtića i škola i skoro tisuću stanova samo u Zagrebu. Traži dvije trećine Nacionalnog parka Mljet, a prema nekim procjenama, smatraju se vlasnicima 10 posto svih poljoprivrednih površina u zemlji. Skoro cijeli Novi Zagreb građen je na njihovoj zemlji.

Ovdje se samo radi o dijelu zahtjeva koje je objavio Jutarnji list, a koji se nastavlja. Tako bi Crkvi, kada bi joj se vratilo sve što joj je oduzeto za vrijeme komunizma, Zagreb morao isporučiti i 24 škole i vrtića, četiri kazališta, pet muzeja, dva centra za kulturu i osam kina. Crkva, osim toga, očekuje i obeštećenje za većinu zemljišta na kojem je izgrađen Novi Zagreb.

Hrvatska se za vrijeme Franje Tuđmana obvezala Vatikanu da će vratiti svu imovinu koju bude mogla, a za ostalo će platiti u novcu ili zamjenskim nekretninama. Dobro upućeni pojedinci ove ugovore smatraju štetnim dogovorom dvojice ljudi, Tuđmana i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, što je učinjeno narodu iza leđa, odnosno bez ikakve javne rasprave.

Kaptol traži od RH 35 000 nekretnina

Nacional.hr

Objavljeno u Nacionalu br. 698, 2009-03-31

Autor: Berislav Jelinić

CRKVA I DRŽAVA

KATOLIČKA CRKVA vrlo je nezadovoljna zato što Vlada odugovlači s povratom nacionalizirane crkvene imovine i isplatom naknade za nju na koje se obvezala Svetoj Stolici Ugovorom o gospodarskim pitanjima

OBVEZUJUĆI UGOVOR Nacional prvi put u Hrvatskoj predstavlja ugovor kojim se reguliraju financijske obveze RH prema Katoličkoj crkviHrvatska držva samo je u Zagrebu duža vratiti Crkvi najmanje 35 tisuć raznih nekretnina, doznao je Nacional iz krugova bliskih Vladi, a ta obveza proizlazi iz Ugovora o gospodarskim pitanjima koji su 9. listopada 1998. u ime Republike Hrvatske i Svete Stolice potpisali Jure Radići Giulio Einaudi. Nacional posjeduje taj, ali i sve druge ugovore koji na raznim područima reguliraju odnose izmeđ Republike Hrvatske i Svete Stolice, koji dosad nisu bili dostupni hrvatskoj javnosti.

Sadržj Ugovora o gospodarskim odnosima držve i Svete Stolice pomaž shvatiti zašo su u dijelu crkvenih krugova bili pogođni zbog tvrdnji o rasipnišvu Crkve, te zašo dio crkvenih krugova ne smatra primjerenim smanjivati novac koji se za Crkvu izdvaja iz proračna. Jedan od mogućh razloga lež u neprimjerenoj dinamici rješvanja povrata ranije oduzete crkvene imovine, šo je vrlo precizno određno Ugovorom o gospodarskim pitanjima, ali se ne odvija dinamikom koju su dvije strane dogovorile. (više…)

Nekršćanski prijepor oko crkvene imovine

Nacional.hr

11.08.2011. / 07:33

Autor: Deutsche Welle

Slučaj Dajla

Već danima Hrvatska bruji o podjeli imovine porečke župe Dajla. Ona ga je dobila od države u sklopu vraćanja imovine oduzete u vrijeme komunizma. Ali, svoj dio sad hoće imati i bivši vlasnici – talijanski benediktinci.

Papa Benedikt XVI. i kardinal Josip BozanićPapa Benedikt XVI. je na jednu minutu suspendirao biskupa porečko-pulskog Ivana Milovana kako bi okončao spor biskupije i talijanskih benediktinaca, nekadašnjih vlasnika zemljišta i samostana u Dajli. Ta je minuta bila dovoljna da papin povjerenik, španjolski biskup Santos Abril y Castello, umjesto neposlušnog Milovana, potpiše dokument kojim se vrijedno zemljište u Istri i samostan Dajla prenose na Talijane, iako su oni na ime obeštećenja temeljem Osimskih sporazuma između Italije i bivše Jugoslavije već primili 1,7 milijardi lira. Dva je tjedna ova priča bila udarna tema hrvatskih medija, a brojni su političari jasno poručili kako je primjenom crkvenog prava stvoren opasan presedan koji će omogućiti preuzimanje brojnih skupocjenih nekretnina duž hrvatske obale.

Crkva potražuje brojne nekretnine

Hrvatska je povrat imovine oduzete svojim građanima za vrijeme komunizma regulirala posebnim zakonom koji se višekratno dopunjavao, dok je u slučaju stranih državljana glavnu riječ o denacionalizaciji prošle godine izrekao Vrhovni sud. On je naime poništio presudu kojom se uskraćuje povrat imovine jednoj stranoj državljanki i pri tom izrekao stav da pravo na naknadu imaju sve strane fizičke osobe za čiju oduzetu imovinu pitanje naknade nije riješeno međudržavnim sporazumom.
(više…)

Lov na crkvenu imovinu – Odšteta benediktincima uvod u domino-efekt?

Nacional.hr

Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

Autor: Robert Bajruši, Sandra Bartolović

Između zemlje i neba

Uspjeh talijanskih redovnika u bici za hrvatsko zemljište mogao bi potaknuti lavinu novih zahtjeva za povratom crkvene imovine koju je nacionalizirala komunistička vlast

Odustajanjem od žalbe na Sporazum o vraćanju imovine benediktincima, Porečko-pulska biskupija ostala je bez nekretnina župe Dajla procijenjenih na 30-ak milijuna eura, a osim toga, morat će platiti i pozamašne penale – četiri milijuna eura odštete, više od tri milijuna kuna sudskih troškova te porez za prijenos nekretnina. Negativan ishod po istarsku biskupiju i situacija koja je zaprijetila do sada uzornim odnosima Hrvatske i Vatikana, ali i dobrano zavadila domaći kler, ipak su otvorili pitanje hoće li uslijediti domino-efekt i lavina sličnih zahtjeva za povrat Crkvene imovine, ponajprije one obuhvaćene Osimskim sporazumima. (više…)

Porez na imovinu plaćat će i Kaptol

Jutarnji.hr

I ONI ĆE PUNITI PRORAČUN

Uvede li Hrvatska porez na imovinu, plaćat će ga i neprofitne organizacije, ali i KAPTOL

Objavljeno: 18.02.2012

Uvede li Hrvatska porez na imovinu, kakav u sadašnjoj krizi uvode i članice Evropske unije koje ga dosad nisu imale, plaćat će ga i neprofitne organizacije, dakle i vjerske, dakle i Katolička crkva

Sveta Stolica se ne buni

I Italija ima Konkordat sa Svetom Stolicom (jedinstven ugovor – dok je sa Hrvatskom konkordatska materija razlomljena u četiri ugovora od kojih je onaj o gospodarskim pitanjima zadnji usuglašen i potpisan). U Konkordatu je porezna tematika uređena manje-više kao i u vatikansko-hrvatskom aktu.

Talijanska vlada je, međutim, tek sada odlučila novi porez na nekretnine primijeniti i na sve zgrade u vlasništvu pravnih osoba Katoličke crkve na svom teritoriju. O tome je premijer Mario Monti za nedavnog posjeta Vatikanu razgovarao s papom Benediktom XVI. i kardinalom državnim tajnikom Tarcisiom Bertoneom , s kojim je prethodno razgovarao i predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Angelo Bagnasco. Sveta Stolica, kao potpisnica Konkordata, nije se bunila, iako se računa da će Katolička crkva u Italiji u to ime plaćati između 600 milijuna i milijarde eura godišnje.
(više…)

Zavaravanje

Žrtvena životinja je čovjek koji ne samo da plaća crkveni porez, već porezima koje plaća državi dodatno podupire crkvu, svejedno da li je član crkve ili ne. Osim toga vjernik pridonosi bogatstvu institucija crkve puneći škrabice i kesice, i još kod svog crkvenog vjenčanja, kod svog pogreba ili kod krštenja svoje djece i kod puno drugih prilika plaća, odnosno bogato dariva.

Plaća jednog župnika ili svećenika koji je povezan s crkvom dotječe u crkvene kase iz mnogih izvora – preko državnih subvencija koje plaća narod, bez obzira da li je netko vjernik ili nije, preko crkvenog poreza kojeg plaća vjernik, preko dobrovoljnih priloga za crkvu, preko skupljanja priloga, preko naslijeđa, preko škrabica i preko kesica, koje je opet narod punio i puni, tako da se uvećava bogatstvo crkve koja se time bogati.

Postavlja se pitanje: Kojem zaposlenom je tako dobro kao jednom službujućem teologu?

Višestruko nezamislivim i u tajnosti držanim bogatstvom službenih crkava, koje sigurno više neće proći kroz iglene uši, o čemu je Isus rekao “Prije će deva proći kroz iglene uši, nego što bogataš dospije u Kraljevstvo Božje” – sve se više i više razvijao zahtjev za moć svećeničkog staleža, koji je često provodio i provodi svoju volju nad državom, otkad je Konstantin rimsku crkvu učinio državnom crkvom. Ona se naziva “kršćanskom” crkvom, ali sve to jedva da više ima išta zajedničkog s učenjem Isusa, Krista. Isus je između ostalog učio: “Ne trebate sakupljati blaga na zemlji, gdje će ih moljci i hrđa izjedati i gdje će lopovi provaliti i pokrasti ih.” A pri kraju Ivanovog Otkrivenja, u svezi s  Babilonskom  bludnicom – simbolom profanirane crkve s pravom se kaže: “Iziđite iz nje, moj narode, da nemate udjela u grijesima njenim i da ništa ne primite  od njezinih muka.”

U svezi s evangeličkom crkvom  predsjednik savjeta evangeličke crkve u Njemačkoj je 29.12.1997 izjavio njemačkom tisku: “…mi smo zapravo još uvijek bogata crkva.” Postavlja se pitanje. Tko je evangeličku crkvu učinio bogatom? Opet obveznici crkvenog poreza i država sa svojim subvencijama. Što bi Isus na to rekao?

Isus iz Nazareta je dozivao: “Jao vama bogatima” (Lk. 6,24), a svoje sljedbenike On nije učio financiranju preko crkvenog poreza. Porez je bio uveden u 19. stoljeću, a katoličkoj i evangeličkoj crkvi u devedesetim godinma priskrbio je  godišnje prihode bez odbitaka od oko 17 milijardi DM. Daljnje milijarde crkve dobivaju godišnje preko državnih subvencija. Tu spadaju prije svega preko četiri milijarde državnim školama za vjersku religioznu poduku obiju crkava i takozvane “dotacije”. Ove posljednje su obeštećenja koja se od 1817. plaćaju godišnje objema crkvama zbog podržavljenja, najvećim dijelom iz vremena pod Napoleonom.

Kod nacionaliziranog posjeda radilo se primjerice o zemljišnim posjedima koja su dospjela u ruke crkava ratnim sporovima ili zapljenom posjeda njihovih žrtava nakon spaljivanja vještica i heretika. Usprkos tome katolička i evangelička crkva, već skoro dva stoljeća godinu za godinom dobivaju naknadu za ovaj djelomični gubitak.

Isus iz Nazareta također nije učio svoje sljedbenike da na ovaj način trebaju postati bogate crkve.

U konkordatima ili državno-crkvenim ugovorima crkve su si osigurale daljnje državne milijarde davanja, primjerice za potpuno financiranje višegodišnje teološke izobrazbe na univerzitetima ili visokim crkvenim školama ili financiranje dušebrižništva u zatvorima i u vojsci.

Na tekuće uplate službenim crkvama u posljednjim godinama bile su odgovarajućim ugovorima obvezane i nove, istočnonjemačke savezne pokrajine, premda četiri petine tamošnjeg stanovništva ne pripada niti jednoj crkvi.

Tako godišnje pritječu višekratno nova novčana sredstva na već postojeće rezerve kapitala.

Kod katoličke crkve računa se na 80 – 100 milijardi DM rezerve kapitala, kod evangeličke crkve procjenjuju se rezerve također u odgovarajućim milijardama. K tomu dolaze još vrijednosti zemljišta i nekretnina koje samo u katoličkom dijelu iznose preračunato oko 400 milijardi DM. Crkve doduše primjećuju da neke nekretnine nisu za prodaju, međutim uto su neke evangeličke crkvene zgrade preuređene u restorane, sportske centre ili muzeje ili su pak u njima uređeni stanovi, čime su nastale mogućnosti za nove prihode. Crkvena oprema i kultni predmeti koji su izrađeni od puno zlata i dragog kamenja (kaleži, križevi za nošenje itd.) nisu uopće pribrojani u imetak.

Toliko o situaciji u Njemačkoj. Crkve u Austriji i Švicarskoj također primaju potporu u milijardama; u Švicarskoj čak poduzeća moraju plaćati crkveni porez.

Sve to nema nikakve veze s Isusom iz Nazareta. On nigdje nije molio državnu potporu ili financiranje za sebe i svoje učenike. Oni su živjeli po zapovijedi “Moli i radi”, a ne po zapovijedi “Pusti da ti plate tvoje molitve!”

I u Govoru na Gori Isus je opominjao: “Ne sakupljajte blaga na Zemlji…” (Mt.6,19) Crkve međutim sakupljaju blago na Zemlji.

Crkve su se pak teškim milijunima i milijardama vezale na zemaljska mjesta, često na palače i dvorce, a država se čak obvezala snositi troškove održavanja nekoliko tisuća zgrada. Osim ovih “građevinskih troškova” – obaveze države u korist crkve, crkvenim institucijama preko takozvane “zaštite spomenika” pritječu državna sredstva u visini od 270 milijuna DM godišnje.

Daljnje milijunske sume zbrajaju se kod tzv. “davanja” (= namet u žitu, ribi, drvu i drugom) na koja se država obvezala u prijašnjim stoljećima kako bi prehranjivala župnike, i koja u nekim dijelovima zemlje još i danas postoje.

Iako se danas troškovi osoblja financiraju crkvenim porezom ili izravnim državnim uplatama, crkve traže da im se i njihova robna potraživanja obračunaju u novcu te da im se iz državnog proračuna dostave na njihov konto; osim ako se državne vlasti ne oslobode toga visokom otkupninom koja iznosi oko 25 puta više od godišnjeg iznosa.

Izvor:  “Prorok – vanredno izdanje Christusstaat – international”

Koliko nam kuna ustvari pojede Crkva?

h-alter.org

07.11.2012. Boris Knežević Hrvatska

Nevidljivi, podvodni dio sante koja se zove “davanja Republike Hrvatske Katoličkoj crkvi”: Po svemu što je djelomično rekonstruirao H-Alterov suradnik Boris Knežević, Katolička crkva, osim 245 milijuna kuna prikazanih u Državnom proračunu, godišnje iz istoga toga proračuna primi još oko 700 milijuna kuna. Ukupno, dakle, oko milijardu kuna.

“Because the density of pure ice is about
920 kg/m3, and that of sea water about
1025 kg/m³, typically only one-ninth of the
volume of an iceberg is above water. The
shape of the underwater portion can be
difficult to judge by looking at the portion
above the surface. This has led to the
expression “tip of the iceberg”, for a problem
or difficulty that is only a small manifestation
of a larger problem.”

Wikipedia

U Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu, kao uostalom i u svim prethodnim proračunima od 1999. nadalje, vidljiva je samo jedna stavka koja se odnosi na davanja Katoličkoj crkvi. Na poziciji Ministarstva financija postoji stavka “Međunarodni sporazum – Sveta stolica i RH” na kojoj je izdvojeno 245 milijuna kuna. To je iznos oko kojeg se lome koplja u javnim polemikama. Ta je formulacija neprecizna jer navodi na krivi zaključak da postoji samo jedan međunarodni Vjeroučitelji odnose 11,58 posto novca planiranog za plaće u osnovnom i srednjem obrazovanju sporazum između Svete stolice i Republike Hrvatske i da je tih 245 milijuna kuna jedina financijska obveza Republike Hrvatske prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

Ne postoji nikakav Međunarodni sporazum Svete stolice i Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je sa Svetom stolicom 1996. i 1998. godine potpisala četiri međunarodna ugovora: (više…)

Nekoliko činjenica o bogatstvu crkava u Njemačkoj i šire (podaci iz svibnja 1999 god.)

Imovina

 

Katolička crkva raspolaže, prema procjenama tjednika Der Spiegel (6.3.95.), imovinom od zemljišnjih posjeda i nekretnina od okruglo 400 milijardi maraka. K tome dolazi imovina od okruglo 80 – 100 milijardi kapitala i ulaganja, dakle akcije, vrijednosni papiri itd. (Focus, 30.12.96).

O imovini od zemljišnih posjeda i nekretnina evangeličke crkve nije nam dostupna ukupna procjena. Ali imovina od ulaganja i kapitala smjela bi se kretati u sličnom redu veličina kao kod katoličke, jer evangelička crkva raspolaže skoro isto tolikim godišnjim “prihodima od imovine” (dakle samo kamatama od te imovine) kao katolička: 2,3 milijarde maraka (evangelička) prema 2,8 milijarde maraka (katolička) (Der Spiegel, 6.3.95.)

Brojke iz pojedinih biskupija i zemaljskih crkava potvrđuju taj red veličina: Financijske rezerve biskupije Rottenburg cijene se na 1 milijardu, a nadbiskupije Köln iznose prema procjeni oko 1,5 milijarde. Evangelička zemaljska crkva Porajnja raspolaže s rezervama preko 1,1 milijarde (Publik – Forum, 17.1.95.)

Najveći nedržavni zemljoposjednik u Njemačkoj je katolička crkva, drugi najveći je evangelička crkva. Zajedno raspolažu površinama veličine Sarske oblasti, Bremena, Hamburga, i Berlina zbrojene skupa.

Ukupno se može primijetiti da su posjedovni i imovinski odnosi obiju velikih crkava krajnje netransparentni. Mnogo toga se skriva u samostanima i zakladama koje su uvijek vlastiti privrednici. Samo imovina od ulaganja i zemljišnjih posjeda katoličkog Caritasa cijeni se na 65 milijardi  maraka (Süddeutsche Zeitung, 24.12.94).

Unatoč svoje ogromne imovine obje crkve ne plaćaju niti porez na poklone, niti porez na nasljedstvo, niti porez na imovinu, niti zadružni porez.

Također i na području masovnih medija obje crkve koncentriraju znatnu i financijsku i političku moć. Prema jednom izvještaju tjednika Focus (1/98) crkve zajedno posjeduju 3 obavještajne agencije, 55 novina, 279 časopisa, 48 radijskih redakcija, 2 radioodašiljača i 17 firmi za TV-produkciju. Za to područje one izdaju godišnje 300 milijuna maraka. (više…)

Ne postoji nikakav Međunarodni sporazum Svete stolice i RH: Crkvi godišnje ide oko milijardu naših kuna

Izvor: Index.hr

Piše: R.I.
četvrtak, 8.11.2012. 11:53

NEVIDLJIVI, podvodni dio sante koja se zove “davanja Republike Hrvatske Katoličkoj crkvi”: Po svemu što je djelomično rekonstruirao H-Alterov suradnik Boris Knežević čiju analizu prenosimo u cijelosti, Katolička crkva, osim 245 milijuna kuna prikazanih u Državnom proračunu, godišnje iz istoga toga proračuna primi još oko 700 milijuna kuna. Ukupno, dakle, oko milijardu kuna. Na žalost, sklapanje štetnog ugovora u Hrvatskoj više nije kazneno djelo.

U Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu, kao uostalom i u svim prethodnim proračunima od 1999. nadalje, vidljiva je samo jedna stavka koja se odnosi na davanja Katoličkoj crkvi. Na poziciji Ministarstva financija postoji stavka “Međunarodni sporazum – Sveta stolica i RH” na kojoj je izdvojeno 245 milijuna kuna. To je iznos oko kojeg se lome koplja u javnim polemikama. Ta je formulacija neprecizna jer navodi na krivi zaključak da postoji samo jedan međunarodni sporazum između Svete stolice i Republike Hrvatske i da je tih 245 milijuna kuna jedina financijska obveza Republike Hrvatske prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

Nema sporazuma nego 4 ugovora

Ne postoji nikakav Međunarodni sporazum Svete stolice i Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je sa Svetom stolicom 1996. i 1998. godine potpisala četiri međunarodna ugovora:

1. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture;
2. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske;
3. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima;
4. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

Tih famoznih 245 milijuna kuna odnosi se samo na obvezu Republike Hrvatske iz članka 6. stavak 2. Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. (više…)

Bogatstvo Vatikana

Vatikan je 1929. na temelju konkordata s Musolinijem primio od talijanske države 91,7 milijuna dolara kao odštetu za ukidanje crkvene države 1870. (posjeda crkvene države pape su se lukavošću domogle u ranijem srednjem vijeku, na temelju ogromnog krivotvorenja isprava.) Tih 91,7 milijuna dolara su se otada s kamatama i kamatama na kamate mnogostruko uvećali.

1952. časopis Oggi je procijenio zalihe kapitala na vrijednost od 11,5 milijardi dolara – tada drugo po veličini državno bogatstvo na svijetu, iza bogatstva SAD. Oggi kaže da se Veliki dio toga sastoji od zlatnih poluga koje su bile pohranjene u SAD.

U osamdesetim godinama Vatikan je izazvao pažnju javnosti, jer je svojom vlastitom Bankom “Istituto delle Opere di Religione” (Institut za religiozna djela) vjerovatno bio upleten u internacionalne poslove pranja novca i imao dobre odnose s Mafijom.

Vatikan u Italiji raspolaže, po Karlheinzu Deschneru (“Ponovno je zakukurikao pijetao, 1979”) s preko pola milijuna hektara zemlje “i to u najplodnijim područjima. …Samo u Engleskoj katolički crkveni zemljišni posjed iznosi skoro 100 000 ha, … u Francuskoj pola milijuna, u Sjedinjenim državama nešto preko 1 100 000 ha.”

Vatikan raspolaže, također po Deschneru, posjedom akcija u “francuskim naftnim  društvima, argentinskim plinskim i električnim centralama, bolivijskim rudnicima cinka, brazilskim tvornicama gume, sjevernoameričkim čeličanama …”

U Italiji Vatikan je navodno sudionik brojnih električnih i telefonskih društava i vlasnik dviju željezničkih linija i sedam banaka. Aviokompanija Alitalia i automobilska firma Fiat su “u dijelu dostojnom pažnje” u rukama klera.

U SAD Vatikan ima “jak utjecaj” na četiri velika čelična koncerna, na General Motors i brojne druge firme. A njemu “pripada s 51% udjela kapitala faktički najveća privatna banka svijeta, Bank of America”. (Karlheinz Deschner, OPUS DIABOLI, 1990.)

U Njemačkoj kapital Vatikana i katoličke hijerarhije nalazi se u sljedećim poduzećima: BASF, BMW, DEAG, Bayer, Linde, Siemens, Mannesmann i brojnim drugim.

Prorok – vanredno izdanje Christusstaat – international